Prva samostalna izložba mladog pulskog fotografa i glazbenika Grgura Višića biće otvorena večeras u KarloBaru Društvenog Centra Rojc sa početkom u 21 sat. Serija fotografija objedinjena nazivom “Retrospekcija” svjedoči o autorovom otkrivanju fotografije, ali istovremeno i sebe, kao i o prijelazu sa digitalne na analognu fotografiju. Autor izložbe kaže da se kroz odabranu seriju najviše oslikava njegova zaljubljenost u ovaj medij.
“Fotografijom sam se počeo baviti sa šesnaest godina i ova serija predstavlja sve od čega se moj život sastojao u tom periodu, to su uglavnom putovanja. Nikada nisam razmišljao da ću to staviti u konkretnu izložbu, ali kad se od tisuću fotografija odabere deset, onda se odabere dobar niz i može se filtrirati u nešto konkretno.”
Nakon što je savladao tehnički aspekt fotografisanja, kaže da mu se smanjilo interesovanje za ovaj medij, te da je čak i prodao fotoaparat koji je tada koristio. Međutim, otkrivši analognu fotografiju koja diktira drugačiji pristup, ponovo se zaljubio u ovu granu umjetnosti.
“Postoji ogromna razlika između digitalne i analogne fotografije, što se može povezati sa različitim tipovima ljudi – jedan koji će živjeti u suvremenom svijetu i razmišljati na korporatistički način, gdje samo žele napraviti što više fotografija, bez pretjeranog cilja, dok s druge strane analogni fotić nudi samo 36 slika, realnih, surovih, iskrenih, takav sam i cijeli ja.”
Grgur smatra da je cilj fotografije, i umjetnosti općenito, ispričati priču, te da je usled današnje hiperprodukcije sve teže pronaći kvalitetne stvari.
“Svatko tko se bavi fotografijom ima tih deset radova koji bi mogli zadovoljiti standard. Važnije je šta netko ima za reć tim fotografijama, a ne koliko su one s tehničkog aspekta dobre. Ono što će izdvojiti umjetnika jeste odgovor na pitanje ima li on što specifično za reć, time njegova djela dobivaju na veličini.”
Kaže da mu je fotografija danas neophodna kako bi zadovoljio unutarnju potrebu da nešto stvori i da se osjeća dobro sam sa sobom.
“Možda neće biti ništa od toga, a možda se baš zato nešto otvori. Mislim da svatko treba ostati vjeran sebi, a ja ne želim stvoriti ništa samo kako bih stvorio ili kako bih uspio, ne tražim ničiji pljesak, nego stvaram jer mi je lijepo i jer mi daje izazov”, zaključuje naš sugovornik.
Ceo razgovor poslušajte na linku ispod:
Marija Stojadinović