Arhitektica Bojana Vuksanović gostovala je u Puli na poziv Udruženja multidisciplinarnih umjetnika (HUiU). Predstavila je u njihovoj galeriji projekt prenamjene industrijskog plutajućeg doka. DockCulture – tako je nazvala projekt.
Kaže Bojana da cijeli život gleda taj dok u gradu Cresu i vjerojatmo ga je zamišljala kroz život u raznim drugačijim ulogama od ovog industrijskog plutanja. Taj dok je za Bojanu vrhunski stroj koji više od sto godina služi svojoj izvornoj svrsi pa je pokazala ga široj javnosti, poklonila mu pažnju; da ga ne bi izrezali kad mu cijena održavanja nadvisi korist upotrebe u brodogradilištu. Kao arhitektica, sada mu je namijenila nekoliko drugačijih uloga, a dok ga je iscrtavala kroz komunikaciju na društvenim mrežama saznala od kuda je i koji je to dok ( pomogao je u istraživanju Josip Vretenar ).
To je Dok F – dok 9 creskog brodogradilišta koji je sagrađen u pulskom Arsenalu, danas Uljaniku, 1913. godine. Možda je to jedini plutajući objekt na svijetu iz vremena Austrougarske monarhije koji je još u upotrebi, u službi od 19. prosinca 1913. godine.
Izvorno je služio za izvlačenje podmornica na suho.
Dok ima tankove koji mu omogućuju uranjanje u more pa u njega može uploviti bilo koje plovilo ne šire od 10 metara, a dužine je 100 metara; nakon toga iz tankova se izbacuje voda i dok izlazi na površinu zajedno s brodom ili podmornicom koja je u njega uplovila.
Služio je svrsi u vojskama AustroUgarske, Italije, Jugoslavije i evo ga u Hrvatskoj, u Cresu od 1983. godine. Između tog vremena bio je neko vrijeme u Tivtu (podaci se o tom vremenu još istražuju) pa je otegljen na remont u Mali Lošinj prije ove sadašnje službe gdje ga Cresani podozrivo gledaju kao ruglo pa su lokalnog umjetnika angažirali da ga plavom bojom pokuša mimikrijski prikriti (slika u naslovu).
[prilog je emitiran u programu Radio Labina, 2. srpnja 2016. godine]