Povodom otvaranja knjižara i knjižnica, Radio Rojc ugostio je novinara Borisa Dežulovića, koji ovakav potez smatra vrlo problematičnim.
“Ne zbog distance, postoji veći problem o kojem ova Vlada – ako uopće – vodi malo računa, a to je epidemija čitanja, virus knjige. Nisam siguran da je mudro, kad smo gotovo iskorijenili čitanje u Hrvatskoj, otvoriti knjižare za koje znamo da su epicentri epidemije.”
Dežulović se pozvao na nedavno istraživanje o čitalačkim navikama Hrvata, koje pokazuje da je 50 posto njih pročitalo samo jednu knjigu prošle godine.
“To je fantastičan uspeh naših epidemioloških službi. Spuštanjem tog trenda, došli bismo ispod epidemiološkog ideala da jedan Hrvat zarazi samo jednu osobu. Čitanje je ozbiljan problem, ljudi koji čitaju su pametniji i imaju kritičko mišljenje, mogu dovesti u pitanje samu suštinu hrvatske države. Znamo kako to funkcionira u nekim manje uređenim državama poput Njemačke, gdje ljudi čitaju po 2-3 knjige. Ne želimo valjda biti kao Njemačka?”
Iz perspektive novinara, kaže da se fake news širi brže od korone, te da ljudi ne provjeravaju informacije već ih po refleksu dijele po društvenim mrežama.
“Ova pandemija je točka u kojoj će se stvari prelamati, a jedna od njih je točka povjerenja u medije. Svjedoci smo potpunog ludila, ljudi se najviše informiraju dijeleći budalaštine po Facebooku. Mainstream mediji su se svojski trudili da izgube povjerenje ljudi, a sad se očajnički trude da ga vrate. To nije stvar demokratske kozmetike nego stvar života i smrti. Zaprepašten sam količinom fake newsa koje dolaze do mene, one su provjerljive u roku od tri sekunde, ali su u ovoj panici ljudi zaboravili kritički razmišljati.”
Ipak, prema njegovim riječima, postoji sasvim logično objašnjenje zašto ljudi tako lako povjeruju u fake news:
“Ljudi vjeruju u te budalaštine jer su nepametni, jer smo iskorijenili čitanje. Da smo poticali čitanje, Tramp ne da ne bi bio predsjednik Amerike nego ne bi bio ni poslovođa u Walmartu. U civilizaciji koja gaji nepamet da bi nas lakše kontrolirala, ako ćemo već o teorijama zavjere, moguće su i takve stvari.”
Iako nije pretjerani ljubitelj sajmova, kaže da je Sajam knjiga u Puli iznimka.
“Volim te male sajmove i festivale bez crvenih tepiha, koji služe onome zbog čega su i zamišljeni. Ta ljudska mjera tih sajmova je ono što me svake godine vuče tamo, druženja, kontakti. Za nas, ljude sa sela, to su prilike da vidimo ljude koje poznajemo, da nam se neko potpiše u knjigu i da se vratimo u naše male živote. Obožavam pulski sajam, jer je istinski sajam knjige, ne izdavača, ne statističara, već autora i čitatelja”, zaključuje Dežulović.
Pripremila Marija Stojadinović