Festival kratkometražnog filma “Najkraći dan”, koji se po pravilu održava na najkraći dan u godini, stiže i u Rojc, 28. lipnja s početkom u 21 sat. U pitanju je specijalna selekcija filmova mladih autorica i autora iz regije, koja se prirodno nadovezuje na dosadašnje mjesečne projekcije studentskih filmova u Rojcu.
Među filmovima koji će biti prikazani, nalaze se “Plejade” Mateje Zidarević i “Još malo do Nove godine” Marka Bičanića, koji su tim povodom bili gosti u programu Radio Rojca.
Matejin film je dobio titulu najboljeg u amaterskoj selekciji na pomenutom festivalu, a nastao je na radionici dokumentarizma u Kino klubu Zagreb.
“Sve vrijeme mi je film bio mjesto opuštanja i razmišljanja, a Kino klub je tu odigrao presudnu ulogu, jer sam shvatila koliko je važno imati mjesto susreta s ljudima koji su jednako zainteresirani za film”, kaže autorica filma, koja je inače diplomirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.
Prema njenim riječima, tema filma je prevladavanje osobnih strahova.
“Zanimalo me je kako smo kroz povijest pokušavali pronaći neke narative koji bi nam dali objašnjenja za sve ono što se činilo neobjašnjivim ili nepravednim ili zastrašujućim. Kako smo tražili narativ da možemo s tim svim živjeti i da možemo bar kratkoročno sebi objasniti ili olakšati kako egzistirati”, objašnjava sugovornica.
Film “Plejade” je takozvani desktop movie, koji se nekad smatrao eksperimentalnim, no, kako je vremenom postajao sve zastupljeniji, danas se može svrstati samo u dokumentarni ili igrani.
“Meni djeluje da je to eksperimentalni dokumentarizam. Dosta sam istraživala i što znači intimno progovarati u fikciji i to mi je trenutno područje fascinacije kada je riječ o pisanju scenarija”, kaže Mateja Zidarić u intervjuu za Radio Rojc.
S druge strane, njen kolega Marko Bičanić je student filmske i televizijske režije na Akademiji dramskih umjetnosti Zagreb, a vodi i filmske radionice za srednjoškolski uzrast u Blanku.
“Na radionicama, konkretno u Kinoklubu, možeš dobiti puno slobode u istraživanju svojih senzibiliteta kao autor, dok na faksu ti se nametne struktura fakulteta, ne možeš raditi baš sve što hoćeš, ali je dobra stvar što dobiješ mentorstvo odličnih profesora, mada to možeš i na radionicama. S jedne strane, kad upišeš faks, koliko god grizeš, ipak ti film malo uđe u rutinu i uzimaš zdravo za gotovo, pa neki ljudi prestanu toliko gristi. S drudge strane, kad su radionice, djeluje mi kao da ljudi više daju sebe u to i posvete vrijeme, ne vrti im se sve stalno oko filma kao što je to slučaj na faksu. Kad imaš pet kolegija filma, bude ti malo puna kapa na kraju dana”, kaže Marko.
U svom radu sa srednjoškolcima, kaže da mu je najbitnije da ne radi ono što je njemu smetalo kad je bio tog uzrasta.
“Meni je najviše smetalo kad bi me neko s kim bih razgovarao gledao s visoka, kao – Slatko je to što vi srednjoškolci radite. Osjetio bih se poniženo. Jako mi je bitno, kad držim radionice, da ih nikako ne gledam s visoka nego da smo na istoj razini i da im dam apsolutnu slobodu raditi što oni žele. Na kraju dana, ako im nametneš neki svoj stav ili ideju za film, ubiješ im volju za tim. Često to budu i grube ideje koje možda nisu najidealnije, ali tu su da se uče i bolje im je dati nešto što je stvarno njihovo, za čime će ginuti. Pokušam im dati maksimum poštovanja i ne teoretizirati previše, pokazati im puno primjera, kratkih filmova…”, objašnjava sugovornik.
Njegov film “Još malo do Nove godine” bavi se odrastanjem, a glavni akter je dječak Mateo.
“Mateo dočekuje Novu godinu i obožava pucati vatromete, no par dana prije se dogodi potres na Baniji, koji tu njegovu zabavu i idilu uzdrma i on počne preispitivati stvari”, navodi autor i dodaje da je inicijalna ideja bila drugačija no, kako se na prvi dan snimanja dogodio potres, odlučili su da zamisao prilagode trenutnoj situaciji.
“Situacija je banalna. On želi pucati vatromet, ali ne smije, zvukovi asociraju na potres, ionako je bila katastrofalna godina zbog pandemije… Imali smo kasting u školi, pedesetak klinaca je došlo, i ono što nam se svidjelo kod Matea je što je bio izrazito stara duša, inteligentan, humorističan, pričljiv. Osoba koja voli soliti pamet, ali u isto vrijeme nespretan i smiješan, ima neku karizmu, što je izrazito bitno za film. To što mu se dogodilo je prvi nagovještaj da ne možeš biti sebičan nego moraš sagledati širu sliku, što on doslovno i radi kada ode na potresom pogođeno područje. Preispita taj svoj sebični motiv da želi pucati vatromet a da ga boli briga za unesrećene ljude. On ubaci svog šarma, pa to ne bude patetično”, objašnjava Marko Bičanić za Radio Rojc.
Filmske projekcije počinju u 21 sat, ulaz je besplatan, a pored pomenutih filmova, bit će prikazani i “Kora pomorandže” Isidore Vulić, “Inkognito” Julie Lantos, “Za vikend gajbi Lastom u 15 do 5 sa Autokomande da ne bih plaćao peronsku 170 dinara”, Danila Lazovića i “Džonika”, Ane Đurović.
Cijeli razgovor poslušajte na linku.
Razgovarala: Tamara Tasić
Pripremila: Marija Stojadinović