Igor Galo, glumac je i redatelj dokumentarnog filma imena ‘1991. Adio Jugo film, adio Jugo festival, adio Jugoslavija… vidimo se u sljedećem ratu’. Jedan je ovo od filmova, koji je postavio pitanja i nametnuo čuđenje na ovogodišnjem pulskom filmskom festivalu, ne svojim prikazivanjem, već upravo neočekivanim neprikazivanjem. O filmu, Puli, Festivalu i hrvatskoj kinematografiji govorimo u emisiji ‘Obavijesni razgovor’.
Film je satkan od autorovih starih snimki, koje su tek u posljednjih desetak godina dobile konturu, a prati pulski filmski festival (tada Film jugoslavenskog igranog filma) i njegove glavne aktere do 1991. godine, od kada je, veli gost, upitno kuda festival i hrvatska kinematografija odlaze. Problema je u produkciji i kinematografiji uvijek bilo, a naše kinematografije nisu riješene, kao ni pitanja koja se vuku već trideset godina, veli gost.
Pula je drugačija, veli nadalje Galo, u tome što je publika u neposrednom kontaktu s filmskim akterima, pa je tako iskrena reakcija na film trenutačna, što redatelji znaju i do čega se je nekad držalo. Sada, nastavlja, nije jasno koga hrvatska kinematografija pokušava kopirati ili koliko loše poznaje svoju publiku, a sigurno je da bi ljubavi za hrvatskim filmom bilo, kada bi se imali što i voljeti.
O Puli, Galo veli da ona samo servisira filmove, te da je dosta nevjerojatno to da ‘serviseri’ filma od kinematografije mogu živjeti, dok ‘akteri’ to ne mogu. Ipak, zbog neprikazivanja filma na ovogodišnjem festivalu, nije ojađen. Ipak, smatra da ovaj film, kojem su glavni likovi Arena i njena publika, pa tek onda akteri, duguje gradu i građanima.
Film je zasad uvršten u službenu selekciju Liburnia Film Festivala, a kada će ga pulska publika moći pogledati (i gdje), ostaje neodgovoreno.
Razgovor u cijelosti poslušajte na linku.
Razgovarala: Nevena Trgovčić
Pripremila: Ana Predan