Povodom odluke Vlade o otvaranju knjižara, ali i povodom prvog rođendana Knjižare i kluba Giardini 2, ugostili smo spisateljicu Marinu Vujčić, kojoj je ovakav pristup knjigama iznimno nedostajao.
“Od svega što se zatvorilo, najteže mi je palo zatvaranje knjižara. Valjda svako od nas ima neku ovisničku potrošačku naviku, a ja sam ovisnica o knjigama i svaki mjesec trošim na njih. U početku sam ih naručivala preko interneta, ali jednostavno nije isti osjećaj kao kad uđete u knjižaru, pa uzmete knjigu u ruke, pa je prelistate, i budete sigurni da je to knjiga koju trebate kupiti. Koliko god ih imali doma, i nepročitanih, uvijek želimo nove.”
Kaže da, iako izolacija naizgled pruža idealne uslove za pisanje, nije baš tako jednostavno.
“Ne idete nigdje, imate puno više vremena, međutim ta koncentracija koju smo imali prije nije ista kao sad. Mijenjaju vam se preokupacije, mnoge teme o kojima biste pisali djeluju u ovom trenutku nelogično. Ova situacija, koja će očito potrajati, nije život koji smo poznavali, pa i teme dobivaju drugu perspektivu. Ja sam doživjela i potres u Zagrebu, i ta neugoda, strah, osjećaj bespomoćnosti koji smo doživjeli je nešto što vam poremeti koncentraciju. Uđete u neko drugo stanje za koje treba čovjeku dosta vremena da se oporavi”, kaže Marina i dodaje da trenutno najviše piše dnevničke zapise.
Ipak, radi i na jednom ozbiljnom romanu na temu nasilja u obitelji.
“Radim istraživanja i skiciram neke ideje, to mi je prvi ozbiljan sljedeći projekt. To je tema koja me uznemiruje toliko da moram pisati o njoj. Moji dosadašnji romani nisu u toj mjeri bili angažirani, više su bili ignoriranje suvremene stvarnosti. U ovoj situaciji, kada su te obitelji zatvorene u svoja četiri zida, nasilje se intenziviralo, i mislim da je tim ženama još gore u toj stanju stalne opasnosti.”
Navodi da su knjižare kao što je Giardini 2 potrebne u svakom gradu, te da obožava dolaziti u Pulu na Sajam.
“Iako kultura definitivno nije prioritet u našoj državi, jako je važno imati ovakve knjižare. Strašno mi je žao što mi je Giardini 2 toliko daleko, jer je stvarno jedna od meni najdražih knjižara općenito. Gostovala sam u desetom mjesecu i to mi je zbilja divno iskustvo i nadam se da će ih biti još. Pulski Sajam knjiga mi je najdraži sajam općenito, jer je posvećen autorima i na kojem je autor u centru.”
Od knjiga koje je nedavno pročitala, preporučuje tri:
“Blizina svega Ante Zlatka Stolice je jako zanimljiva, sa crticama iz svakodnevice: On pretvara u literaturu naizgled banalne stvari koje svi doživljavamo, nekad su to crtice od samo jedne rečenice u kojima je puno toga rečeno. Zatim Kad sam bio hodža Damira Ovčana o Grbavici u ratu. To je strašno moćan i dobar roman, koji na trenutke podsjeća na izolaciju u kojoj sad živimo. I treća je 533 dana Ceesa Nootebooma, koji promatra svoj vrt i opisuje ga na jednom otoku, ali se tu provlači puno priče o odnosu prema knjigama, piscima i općenito neka filozofska promišljanja o životu.”
Pripremila Marija Stojadinović