Sretan kraj za zaboravljenu violinu

Radio Rojc

Objavljeno 13.03.2019. pod Društvo, Kultura

Tko zna kako je to biti zaboravljena violina?  Stvorena od ljudske ruke kako bi neke druge talentirane ljudske ruke po njoj muzicirale, a onda ostavljena u napuštenoj, prašnjavoj zgradi. I tako punih 12 godina. Ne možemo znati kako je to. Nismo violine. Ljudi smo.

No, osim te jedne, u nekadašnjoj zgradi Glazbene škole u Puli, pronađeno je još 50 violina. Možda bi se njihovo čekanje na bolje dane oteglo na još koju godinu da djelatnici Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, nisu odlučili upravo u staroj zgradi škole održati svečanost povodom 70. – te godišnjice osnutka ove ustanove. Priča s ovim violinama imat će sretan kraj.

Prema riječima ravnateljice Glazbene škole, Romane Vuksan Zuban, njezini kolege profesori ponudili su se obnoviti violine, a sve kako bi se takve mogle dati na raspolaganje potrebitoj djeci u njihovoj školi. Gostujući u programu radio Rojca, ravnateljica Vuksan Zuban podsjetila nas je na same početke nekadašnje Muzičke škole. Osnovana je 10.veljače 1949.godine na poticaj i inicijativu glazbenika koji su tada živjeli u Puli. Od 1962.g nosi ime po poznatom glazbenom pedagogu i melografu  Ivanu Matetiću Ronjgovu. Jedina je srednjoškolska glazbena ustanova u Istarskoj županiji a u odnosu na slične ustanove izvan granica Hrvatske koje su uglavnom privatizirane, glazbena naobrazba kod nas je još uvijek  financijski itekako pristupačna. 

Škola će 70.-tu godišnjicu rada proslaviti različitim programima i to kroz gotovo cijelu godinu. Već kroz nekoliko dana na programu je koncert proslavljenog virtuoza Stefana Milenkovića. Maestro će dan nakon koncerta održati master class za vrijedne učenike gudače. Program se zatim nastavlja u travnju na Danima glazbene škole a završava krajem godine koncertom sadašnjih i bivših djelatnika škole. Klasična glazba preživjela je kroz stoljeća sve društvene, ekonomske i političke promjene. Uspijeva i dalje zadržati i stvarati nove poklonike, bez obzira na sve mijene koje neko društvo prolazi. Neka tako bude i nadalje. 

Pripremila: Gabrijela Galant Jelenić

Oznake: , ,

RSS 2.0 | trackback