U 6. Isušenoj kaljuži osvrnuli smo se na imena domaće književnosti i jedno kolumbijsko. Ovaj je posljednji, Gabriel Garcia Marquez, bio prvi na listi; nakon nekoliko zanimljivih anegdota vezanih za njegov osebujan život prešli smo na zbirku priča pod imenom „12 hodočasnika“. Te je priče Marquez gotovo usavršio pišući ih čak triput; prvi je put izgubio tekstove, a drugim pokušajem da ih utjelovi u novinske članke nije bio zadovoljan. Za čitanje smo odabrali priču „Svjetlo je poput vode“.
Druga je na redu bila jedna od najvažnijih suvremenih hrvatskih spisateljica i velika poznavateljica ruske književnosti, Dubravka Ugrešić. U svojoj najnovijoj knjizi „Lisica“ Ugrešić kroz esejiziranu fabulu progovara o raznim specifičnostima romana i okolnostima njegova nastanka. Poglavlje „Priča o tome kako nastaju priče“ odabrali smo za čitanje.
Nakon kratkog uvoda A.G. Matoša spontano smo odlučili preskočiti čitanje ulomaka iz njegovih novela i prebacili se na zanimljivu epistularnu raspravu koju je pisac vodio sa J.P. Kamovom. Od početne averzije do prijateljstva i Matoševog nepoštenog prisvajanja Kamova kao „svog učenika“, na što se jednom prilikom osvrnuo i Tin Ujević.
Maratonsku večer zaključili smo čitanjem pjesme „Jama“ Ivana Gorana Kovačića. Kovačićeva poetika nagnala nas je razmišljanje o samoj ulozi književnosti. Mora li ona biti sama sebi dovoljna ili bi trebala biti društveno angažirana? Gdje je granica nakon koje književnost postaje instrument politizacije?
I ova je Isušena Kaljuža vrvjela pretencioznošću, velebnim citatima, lošom retorikom i otrcanim humorom.
Autori: Roberto Rauch i Vedran Štimac