Emisija “Čajanka s Anitom Buhin” ugostila je profesoricu Juliju Sardelić, koja živi i radi na Novom Zelandu. Prema njenim riječima, vlast Novog Zelanda je mnogo bolje reagirala povodom korona virusa u odnosu na druge europske zemlje i Ameriku.
“Svi smo gledali što se dešava u Europi i Americi i mislili da se to neće dogoditi ovdje jer je Novi Zeland izoliran. Međutim, dogodilo se jer je jako popularna destinacija. Odmah se premijerka odlučila da će preventivno zatvoriti granice. Iako je to jako restriktivno, mislim da je veoma bitno, jer ne bi imali kapaciteta za toliko ljudi na intenzivnoj njezi.”
Smatra da je ključ stečenog povjerenja u premijerku to što je vrlo jasno komunicirala s građanima. “Ljudi se pridržavaju mjera, čak se više i međusobno pozdravljaju, na primjer kažu ti hvala što si se udaljio, to je jako zabavno. Premijerka nije slala neke čudne poruke kao što šalju lideri drugdje. Ona je također predložila da se djeca animiraju putem “lova na medvjede”, tj. svatko stavi medvjeda na prozor i onda to djeca gledaju, jer se ne mogu igrati na drugi način.”
Trenutno se nalaze na proljetnom raspustu, te online nastava još uvijek nije počela. “Još uvijek ima puno pitanja kako ćemo predavati, ali su nam malo produžili da se pripremimo. Ja sam još prije lockdowna to probala, jer mi dio studenata nije prisustvovao nastavi, pa sam tako paralelno predavala i osjećala sam se kao dirigent.”
Skreće pažnju i na veliki paradoks koji se odnosi na socijalnu nejednakost, budući da se bavi i ljudskim pravima, posebice pitanjem položaja Roma. “Pričamo o tome kako ćemo predavati, a ne razmišljamo da li svi studenti imaju pristup do interneta, kompjutera, tople kuće. Ni u jednom društvu nisu svi u toj poziciji. Pričamo o tome kako moramo prati ruke, a mnogo je onih koji nemaju pristup do vode i postoji još veća stigma oko njih jer ljudi smatraju da oni šire tu bolest dalje, a to nije točno, oni su najveće žrtve”, kaže naša sugovornica i dodaje da je izolacija zapravo velika privilegija, te da se moramo zapitati u kakvom društvu živimo.
Navodi i zanimljivost s Novog Zelanda, a to je da su Dalmatinci tamo povijesno vrlo značajni. “Slučajno sam saznala da je Sir James Belić porijeklom iz Žrnova, kod Korčule, odakle je i moj tata. I početkom XX stoljeća je puno Dalmatinaca došlo na Novi Zeland, danas njihova vina zapravo važe za najbolja. Starosjedioci Maori imaju poseban naziv za Dalmatince, Tarara, što znači ljudi koji brzo govore i puno njih se vjenčavalo za maorske žene.”
Kaže da u samoizolaciji ima čak i manje vremena za sve što želi da uradi, a predlaže neke od društvenih igara, kao što je Pandemy, koja je uslijed ove situacije dobila na popularnosti ili What Do You Meme, Bears vs Babies, kao i Sedam čudesa, namijenjenu za dva igrača.
Pripremila: Marija Stojadinović