Nekad, a to nekad je sve dalje i dalje, slavili smo jedan praznik. Dan Republike Šume mu bilo ime. U šumi su skladno živjeli jedni sa drugima medo, lija, zeko, vuk, pa i jež. Dok medo ili vuk ne ogladne, a oni koji su takvu šumu stvarali trudili su se da ni medo, a ni vuk ne budu gladni.
I na taj Dan Republike Šume okupljali su se da se prisjete tvoraca tog naizgled sklada. A onda se zeko sapleo o ježa, naljutili se oba, pa je jež odbio lijino gostoprimstvo, na što se lija razljutila, pa je oplela po zeki, a zeko se na sve to požalio svom drugaru medi koji je stao u zekinu obranu, razbjesnio se i razbio lijin dom, a vuk je sve to gledao sa strane i oblizivao se.
I tako su sjebali Republiku Šumu (ne miješamo je sa Republikom Šumskom, kako od milja zovu Republiku Srpsku), podijelili se i sad jedni na druge gledaju sa zazorom, strahom i ponekad se sjete tog zajedništva i pitaju se hoće li više ikad biti tako. Ne toliko zbog njih, već zbog malih meda, zeka, lisica, ježeva, pa i vukova.
Gledaju ih tako male kako bez imalo straha prilaze jedni drugima, kako su zaigrani i kako ih ne zanima ima li jež bodlje i mogu li se povrijediti, hoće li nekoga mala zečica šutnuti nogicama uplašena za svoju bezbjednost, da li će mali medo, onako smotan i trom, slučajno pasti na nekog od njih, te jeli mala lisica gladna. A i mali vuk je tako sladak i blentav. Pa kome on može išta nažao učiniti?
Hoće li i sutra biti tako? Ili da ih pripremimo na sve moguće strahove, da im prenesemo to nepovjerenje i mržnju, zarad njihova dobra?
Ali odakle to dolazi? Tko nam to remeti tu buku u glavi? Kakvi su to disonantni tonovi, „ko to tamo peva“, tko to tamo psuje, tko nas to proziva da smo kreteni? Zašto to rade? I zašto su tak‘ prosti? Pričao mi je vuk da oni žele obnoviti Republiku Šumu i da tom bukom pokušavaju da opčine našu omladinu. Čak su, kaže mi vuk, svoj rođendan pomjerili i slave ga isti dan kad smo i mi nekad slavili Dan Republike Šume. Što je to nego provokacija?
I hajde to, nego što je i onaj omraženi KUPEK, znate onaj što nas špijunira, što nas proziva, bio kod njih i pričao sa njima i, kaže vuk, da će i večeras biti bučno. Da će slaviti Dan Republike Šume, da će nas opet nazivati kretenima, da će remetiti naš sklad u neskladu.
Pa nije baš tako bezazleno, kao što mislite jer će to trajati čitavu noć. Pa, da. Kaže vuk da pošaljete djecu na počinak nešto prije 20 h jer su i prosti, jer puno psuju, upadaju nepristojno jedan drugome u misli i samo “seru”. Tako kaže vuk.
A gdje? Pa od 21 h i to puna dva sata, onda i reprize, pa ako i to prespavamo oni sve to stave na neki mixcloud i tu postoji opasnost da se pusti taj KUPEK sa tim Daškom i Mlađom svaki dan u bilo koje doba.
Pobijediti ih ne možemo. Nema šanse. A pridružiti im se?
Pripremio: Dejan Kožul