Vidjeli smo otvaranje, vidjeli smo način na koji je to urađeno. Rijeka ima veliku šansu da otvori razgovor o bolnim pitanjima grada, koji je nekad bio jedna od najpoželjnijih destinacija, a danas je grad sa najvećim odlivom mladog stanovništva. Ima šansu da taj odliv spriječi, ali još više ima šansu da ljudima koji su gradili Rijeku i koji danas tumaraju tim gradom u svojim plavim kutama/radnim odijelima, da šansu da se opet osjećaju kao ljudi a ne samo kao turistički eksponati.
Što zna narod o instituciji Evropske prijestolnice kulture (EPK)? Ne baš previše, ako ga uopće i zanima. Do nedavno nam je to bio poprilično strani pojam, predviđen za neke druge gradove, unutar te mitske zajednice zvane Evropska Unija. Mit o zajednici koja zna što radi definitivno je srušen onog trenutka kad je i Hrvatska postala njenim dijelom. Ali hajde, otvorilo je to i neke nove mogućnosti poput te da je moguće da neki od gradova postane baš Evropskom prijestolnicom kulture, što je slučaj sa Rijekom koja tu titulu nosi ove godine 2020. godine.
U KUPEK-u smo pričali o Rijeci i EPK2020 prije dvije i pol godine. Tada smo se tek doticali tema, za koje se nadamo da će kroz EPK biti ozbiljnije razmatrane.
Kako se Rijeka pripremala za tu godinu, što to točno znači za grad koji traži i svoj novi identitet nakon propasti industrije?
O ovim pitanjima, ali i brojnim drugima pričali smo u ovom 190. KUPEK-u sa Slavenom Toljom, umjetničkim direktorom projekta Rijeka EPK2020, što je posebno zanimljivo ako sagledavamo jedno od tih ključnih pitanja – migracije. U Rijeku se nekad dolazilo jer je davala šansu mnogima. Ti “mnogi” danas ili više nisu u Rijeci ili šetaju gradom noseći oreol “tranzicijskih gubitnika/ca”.
A, Slaven je, naime, u Rijeku došao jer je i sam vidio tu šansu, prvo kao netko tko je vodio Muzej moderne i suvremene umjetnosti, a sada i na ovoj bitnoj funkciji i iz svoje pozicije vrlo dobro razumije i problem Rijeke, ali i strahove da se Rijeka ne pretvori u novi Dubrovnik, “grad destinaciju”, otkuda je i došao.
Sličnim načinom u Rijeku je došao i Oliver Frljić, koji je također bio jedan od gostiju u ovom 190. KUPEK-u, a koji se brinuo za kazališni aspekt programa koji je bio i jedan od ključnih za dobijanje titule EPK.
I posljedni gost, u ovom riječkom izdanju KUPEK-a, bio je i jedini Riječanin – Izet Medošević, koji u ovom KUPEK-u ima ulogu nekoga tko čini kulturnu scenu grada pa je zanimljivo čuti kako on gleda na čitavu ideju.
Vidjeli smo otvaranje, vidjeli smo način na koji je to urađeno. Rijeka ima veliku šansu da otvori razgovor o bolnim pitanjima grada, koji je nekad bio jedna od najpoželjnijih destinacija, a danas je grad sa najvećim odlivom mladog stanovništva. Ima šansu da taj odliv spriječi, ali još više ima šansu da ljudima koji su gradili Rijeku i koji danas tumaraju tim gradom u svojim plavim kutama/radnim odijelima, da šansu da se opet osjećaju kao ljudi a ne samo kao turistički eksponati.
Iako je razgovor snimljen prije više od tri godine aktualan je i danas, možda i više nego tada. Stoga, zavirimo večeras u arhivu KUPEK-a od 20 h na BHRT 1, kod Daška i Mlađe, od 21 h na Radio Rojcu, od 23 h na KLFM-u i u ponoć na Radio Aparatu.
I ne zaboravite, podrška nam je i dalje vrlo važna:
PayPal: dejan.kozul@gmail.com
Pripremio: Dejan Kožul