U šestoj epizodi Ušlagiraj se! nastavljamo s Melodijama Jadrana i ulazimo u međunarodne godine festivala na kojima, su osim domaćih skladatelja i izvođača, nastupali i stranci, i s Istoka i sa Zapada. Cilj je bio omogućiti proboj jugoslavenske popularne glazbe na međunarodno tržište, iako je rezultat bio ograničen. Ipak, ovakva verzija festivala je barem omogućila domaćoj publici da vidi i čuje neke od najvećih europskih zvijezda tih godina.
Ušlagiraj se! slušajte svakog četvrtka od 19 do 20 sati.
Autorica: Anita Buhin
Iz medija:Večernji list, 1967.Nakon prvog dijela druge večeri festivala „Melodije Jadrana – Split 67“, prije nego što su spikeri najavili rezultate glasanja, mnogima je bilo jasno da će se neke veoma dopadljive melodije izdvojiti. Zato nije bilo iznenađenja što je Jusićeva kompozicija „Luda mladost“ izbila na 1. mjesto sa 568 glasova, što je gotovo dvostruko više no što je skupila drugoplasirana Korpareva skladba „Bit će kasno“.Dakle, bilo je potrebno poslužiti se brojkama da bi se lakše uočio afinitet domaće publike prema određenoj vrsti pjesme. I „Pismo ćali“, koje je prve večeri pjevao Vice Vukov i Nijemac Heino, kao i „Luda mladost“ u izvedbi „Dubrovačkih trubadura“ i ponovo Heina, tipično su dalmatinske kompozicije sa svim obilježjima koja taj melos u sebi nosi. Te dvije pjesme u muzičkom smislu nisu ništa dotjeranije od većine ostalih, pa ipak imaju ono nešto što publika osjeti.
Studio, 1968.Popularnu frazu „Nima Splita do Splita“, inače naslov poznate zabavne melodije, mogli bismo, kad govorimo o festivalu „Melodije Jadrana“, proširiti u „Nima festivala do Splitskog festivala“. Jer, jedinstveni u nas festival zabavnih melodija, koji se svake godine početkom kolovoza održava u Splitu, već je prošle godine dokazao da se svrstao u one evropske festivale koji imaju veće pretenzije. Dovevši u Split, prvi put prošle godine, istaknute pjevače iz Evrope, Festival je privukao pažnju svjetske muzičke javnosti i nagovijestio prodor naše zabavne muzike, posebno melosa Dalmacije, u svijetu. Rezultati su pokazali da su organizatori tim potezom pokazali da imaju „dobar nos“. Nekoliko evropskih zemalja snimilo je u toku godine više ploča melodija Splitskog festivala, a neke od njih, kao ploče španjolske pjevačice Betine i njemačkog sastava „The Lords“ postale su hitovi u svojoj zemlji.
Studio, 1968.Studio, 228 (17-23 August 1968)Nekoliko dana poslije završetak splitskog festivala „Melodije Jadrana“, ovog trenutak koja redovito prati festivalsko natjecanje, ali koja je svetkovina i izuzetan događaj za sve građane Splita, a posredstvom televizije i za sve one koji prate zbivanja naše zabavne muzike, možemo sa sigurnošću ustvrditi: festival je bio uspješan. Uspio je i zato što je od malog, prije osam godina lokalnog festivala, prerastao u festival međunarodnog stila i ugleda. Uspio je što je, počevši od prošle godine, postao pozornica na koju se uspinju pjevači najpoznatijih evropskih diskografskih kuća. Postigao je, jedini od brojnih naših festivala, da se o njemu govori u evropskoj zabavnoj muzici, za što nam daje garanciju dolazak na festival predstavnika niza muzičkih listova i radio-stanica iz više zemalja Evrope. Uključivanje Intervizije u finalni tok festivala proširuje auditorij festivala na nekoliko desetaka milijuna gledalaca. No, najveći uspjeh Splitskog festivala je opravdanje njegova postojanja: nastavak tradicije dalmatinskog, primorskog i uopće jadranskog melosa.Postava inozemnih pjevača, koji su prije početka festivala donijeli sa sobom svoje ploče i velike plakate u koloru, donekle je razočarala i gledaoce i organizatore. Njihova kvaliteta bila je ispod razine renomiranih festivalskih pjevača. Jedini koji su se obradovali tome bili su naši pjevači jer su time postali daleko superiorniji. Pružila im se šansa da daju pravu lekciju svojim inozemnim kolegama.
Slušali smo:
Vis Delfini – Beat na moru
The Shadows – Running out of World
Oliver Dragojević – PicaferajVice Vukov – Pismo ćali
Dubrovački trubaduri – Luda mladost
Dubrovački trubaduri – Dalmatinski lero
Vice Vukov – Dalmatinska elegija
Iva Zanicchi – Un bacio sulla fonte
Claudio Villa – Il tuo mondo
Arsen Dedić – Vraćam se
Mišo Kovač – Jedan brod