Tekstilna industrija je drugi najveći zagađivač u svijetu, navodi se u istraživanju iz 2018. godine koje je proveo McKinsey & Company. Ukupna emisija stakleničkih plinova je 1.2 milijarde tona godišnje, što je više nego svi internacionalni letovi i pomorsko brodarstvo zajedno, navodi se u mjesečniku Nature Climate Change. Podaci koje je iznio United Nations Climate Change pokazuju da je tekstilna industrija u 2018. godini odgovorna za 10% globalnih ugljičnih emisija te predviđaju da će do 2030. godine ovaj broj narasti do 60%.
Glavni centri koji će utjecati na povećanje otiska jesu Kina i Indija, trenutni epicentri ultra brze mode, na čijem čelu se nalazi kineska web trgovina Shein koja je, za samo nekoliko godina, uspjela premašiti profit H&Ma i Zare zajedno.
Njihov model poslovanja je vrlo inovativan i promišljen – naravno, u korist profita, a ne potrošača ili okoliša: samo 6% njihovog inventara stoji na lageru dulje od 90 dana, oslanjaju se na eksterne dobavljače koji proizvode male zalihe, svega 50-100 artikala. Tek ako postoji potražnja, proizvode još; u suprotnom, proizvodnja staje. Tako su količine njihovog financijskog gubitka sveli na minimum.
S druge strane, količinu otpada su neizmjerno povećali: većina vraćene robe završi na deponiji zato što je skuplje vratiti ih u krug prodaje. Teško je doći do zvaničnih podataka ove kompanije, obzirom da ih drže u tajnosti, što dodatno upućuje da je njihovo funkcioniranje netransparentno, problematično, loših uvjeta za radnike, s nebrojenim negativnim posljedicama po okoliš.
O njihovoj hiperproizvodnji svjedoči i činjenica da samo za tržište Velike Britanije imaju preko 4,000 artikala koji koštaju manje od četrdeset kuna. Dodatni problem leži i prijavama dizajnera da je Shein svjesno krao njihove ideje i replicirao ih po znatno manjoj cijeni, a među ponuđenim artiklima u njihovoj virtualnoj ponudi mogli su se naći i problematični motivi, poput ogrlice sa simbolom svastike.
U ovoj online trgovini, ali i u brojnim sajtovima ovog tipa, uživaju i kupci iz Hrvatske.
O tome kako je postojeći problem brze mode prerastao u još veći, razgovarali smo s pulskom umjetnicom i modnom dizajnericom Miom Miletić, koja je ponudila i alternative za osviještenu kupovinu u Puli.
Glavni razlog zbog kojeg se potrošači odlučuju na kupovinu putem retail websiteova je njihova niska cijena, pa se tako mogu naći suknje ili majice za manje od dva dolara, no Mia naglašava da to nikako ne može biti njihova realna cijena.
“U ultra brzoj modi se do te cijene dođe nizom uskraćivanja ljudima koji izrađuju te predmete ili ih dostavljaju. Ovaj biznis model funkcionira tako da se iskoristi i najmanji prostor za uštedu novaca, bilo to izbjegavanjem plaćanja uvoznih poreza ili naručivanje u većim ili manjim količinama, bilo to konstantnim angažmanom kupaca raznim aktivnostima na internet stranicama… To su sve sitni dijelovi koje je netko razvio kako bi na svakom djelu tog biznisa uštedio neki novac”, smatra Mia.
Ona vjeruje da je normaliziranju pretjerane kupovine umnogome doprinijela pandemija i činjenica da se veliki dio života prenio na društvene mreže.
“To je definitivno ubrzalo proces koji je od prije postojao. Mislim da je Shein zapravo iskoristio taj potencijal koji se negirao, taj tabu o kojem se ne govori, a to je da su djeca i mladi skupina s velikom kupovnom moći. Utapkali su u jedno područje koje, s moralnog aspekta, do sad nije na taj način bilo iskorišteno. Shein je veliku popularnost dobio zbog platforme TikTok, čiji su korisnici pretežito mlađa populacija. Ukoliko se željelo doći do zarade, bilo je logično otvoriti tržište prema tom djelu populacije koji je prije bio zanemaren”, smatra Mia i dodaje da količina otpada s kojom se društvo suočava govori o sistemskoj edukaciji koja odavno ne zrcali zbivanja u globalnoj industriji.
“Ako ćemo iskreno, meni je cijela ta polemika oko brze mode i količine odjevnih predmeta kompletno zgadila nešto što me interesiralo i u što sam cijeli život uložila da to istražujem i da se time bavim. Došlo je do prezasićenosti, kao i s bilo kojom drugom granom umjetnosti. Ja se oslanjam na stvari koje posjedujem i koje su mi dostupne, dakle da ih već imam, da ih ne moram kupovati. Volim prerađivati i volim upcycling, ali pronalazim jako teško način na koji bi bilo okej da svoje vrijeme posvećujem i da stvaram”, priznaje dizajnerica.
Prema njenim riječima, pravilo koje uvijek vrijedi je – kupovati lokalno.
“Najodrživija odjeća koja postoji je ona koja je već napravljena. Kupovati second hand ili vintage je definitivno bolje nego kupovati novo. Tako da, da se mene pita gdje kupovati, ja bih vjerojatno rekla – nigdje, i to bi bio najodrživiji odgovor. Ali to nije cilj promjene. Cilj promjene je unaprijediti kurikulum”, smatra ona i dodaje da je utopija misliti da se lokalni proizvođači mogu održati u ovakvom odnosu moći i proizvodnje.
“Uvijek se sjetim kad sam bila dijete i kad bi, nakon milijun upita mami da me odvede u Medulin, ona napokon pristala. To je nama djeci bilo mjesto gdje su lunapark i odvratni slatkiši, a roditelji su ga mrzili jer je izgledao kao najgori progres kapitalizma. Sad mi, iskreno, Pula izgleda gore od Medulina. Kad se prošećete centrom, ne možete kupiti nijednu poštenu stvar. Imam osjećaj da je ta industrija odavno izgubljena”, zaključuje Mia Miletić.
Cijeli razgovor poslušajte na linku.
Ovaj tekst objavljen je temeljem Javnog poziva za financiranje programskog sadržaja od interesa za Istarsku
županiju – Regione Istriana u 2022. godini.
Objavljeni programski sadržaj je odgovornost Saveza udruga Rojca i ne izražava službene stavove Županije.
Autorica: Marija Stojadinović
