Pulska, hrvatska, ali i šira regionalna nezavisna kulturna scena izgubila je jednog od svojih najautentičnijih, najupornijih i najkreativnijih stupova. U petak ujutro u 78. godini preminuo je Branko Sušac, kazališni redatelj, pedagog, dugogodišnji spiritus movens Kazališta Dr. INAT te osnivač i umjetnički direktor Međunarodnog kazališnog festivala PUF.
Vijest o njegovu odlasku duboko je potresla ne samo njegove brojne prijatelje i bliske suradnike, već i generacije bivših polaznika, glumaca, performera i sugrađana koji su kroz njegov rad, energiju i beskompromisni umjetnički kredo dotaknuli samu srž kazališne magije, hrabrosti i slobode.
Od zagrebačkih početaka i filmskih setova do pulske adrese
Branko Sušac rođen je 1948. godine u Zagrebu, a diplomirao je na Fakultetu za kazalište i film u Beogradu. Njegov profesionalni i životni put bio je nevjerojatno bogat, premrežen različitim ulogama, djelovao je kao redatelj, producent, neumorni organizator i duboko posvećeni kazališni pedagog. Kazališni počeci Branka Sušca sežu daleko prije pulskih godina, bio je među osnivačima kultne autorske skupine “Pol pet”, uređivao je progresivni list “Trefilo” te aktivno i reformski djelovao u Eksperimentalnoj omladinskoj sceni, već tada jasno trasirajući svoj otpor prema konvencionalnim, građanskim formama institucionalnog teatra.
Osim u kazalištu, Sušac je ostavio i trag u jugoslavenskoj kinematografiji njezina zlatnog doba. Kao slobodni filmski radnik surađivao je s nekim od najuglednijih redateljskih imena ovih prostora, među kojima su Rajko Grlić, Lordan Zafranović, Želimir Žilnik, Nenad Puhovski i Goran Paskaljević. Svoje iznimne organizacijske vještine ugrađivao je i u Pulski filmski festival, u čijoj je tehničkoj i kreativnoj realizaciji aktivno i strastveno sudjelovao punih petnaest godina. Njegov međunarodni ugled i profesionalna širina potvrđeni su i kroz dugogodišnje članstvo u Hrvatskom centru ITI-ja (UNESCO) te utjecajnoj europskoj mreži za suvremene izvedbene umjetnosti IETM.
Dr. INAT: Inkubator slobode, estetike pokreta i ljudskosti u Rojcu
Ipak, ono po čemu će generacije Puležana i Puležanki najdublje i najtoplije pamtiti Branka Sušca jest njegov pionirski rad s mladima kroz Kazalište Dr. INAT. Smješten u specifičnom mikrosvemiru Društvenog centra Rojc, INAT pod Suščevim vodstvom nije bio tek puko amatersko kazalište ili dramski studio, bio je to prostor otpora, autonomna zona življenja, radionica ljudskosti i laboratorij potpune estetske slobode zasnovane na istraživanju fizičkog teatra, mime i scenskog pokreta.
Kroz prostorije INAT-a prošle su rijeke mladih ljudi. Za mnoge od njih, upravo je strog, ali i poticajan Brankov mentorski glas bio onaj koji im je omogućio da prvi put zakorače na kazališne daske, učeći ih da kazalište nije tekst, nego tijelo, prostor, emocija i prisutnost. Neki od njegovih učenika danas su etablirani profesionalni glumci, redatelji i dramski pedagozi, drugi su nastavili obogaćivati nezavisnu scenu, a neki su otišli u posve druge, nekazališne životne smjerove. No, baš svi su iz INAT-a sa sobom ponijeli neizbrisiv kod radne discipline i građanske hrabrosti.
Iz tog plodnog, često asketskog rada proizašao je golem opus predstava koje su provocirale, tjerale na promišljanje i rušile estetske barijere. U povijesti teatra na ovim prostorima posebno će ostati upamćene njegove režije predstava „Hodanje prugom“ i „Za crnca čovjeka“, s kojom je trijumfirao na beogradskom BRAMS-u te predstavljao državu na prestižnim gostovanjima u Češkoj. Prepoznajući taj autentični kulturni kapital koji je trajno redefinirao kulturnu sliku grada, Grad Pula je 1996. godine Kazalištu Dr. INAT dodijelio Nagradu Grada Pule.
PUF: Hrabar, radikalan i međunarodno priznat estetski krik
Kruna Suščeva rada na pulskoj i hrvatskoj izvaninstitucionalnoj sceni svakako je PUF – Međunarodni kazališni festival, kojeg je 1994. godine, u teškim i tmurnim ratnim i poratnim godinama, pokrenuo s grupom kazališnih entuzijasta. U vremenima kada su se granice zatvarale, a društvo se homogeniziralo, Branko je Pulu odlučio širom otvoriti svijetu i avangardi.
Tijekom tri desetljeća, PUF je pod njegovim beskompromisnim umjetničkim vodstvom izrastao u jedan od najrespektabilnijih festivala alternativnog, uličnog, plesnog i eksperimentalnog teatra u ovom dijelu Europe. U Pulu je redovito dovodio najhrabrije domaće, europske i svjetske umjetnike, pretvarajući gradske trgove, napuštene vojne utvrde, ulice i dvorane u mjesta živog, pulsirajućeg i često provokativnog dijaloga. PUF je bio i ostao prozor u drukčiji, radikalniji i nekonvencionalniji umjetnički izraz, sustavno odgajajući generacije pulske publike i učeći ih da nikada ne pristaju na osrednjost i konformizam.
Iza Branka Sušca ostale su brojne nagrade, povijesne funkcije, festivalske kronike i antologijske predstave. No, njegova najveća, najtrajnija i najplemenitija vrijednost ostaje upisana u ljudima koje je okupljao, spajao, inspirirao. I provocirao. Učio ih je kako artikulirati bunt, ohrabrivao ih je u trenucima sumnje i dokazivao da kazalište može i mora biti prostor slobode, beskompromisne igre i solidarnog zajedništva.
U sjećanje na Branka dodajemo razgovor iz arhive Radio Rojca.