U novom izdanju radijske emisije “Pula to je raj”, pulski povjesničar i punker Igor Šaponja proveo je slušatelje kroz burnu povijest Praznika rada. Uz žestoku glazbenu pozadinu borbenih bendova, emisija je ogolila evoluciju radničkih prava od krvavih čikaških prosvjeda do današnje Pule.
Sve je krenulo u proljeće 1886. godine u Chicagu, kada su iscrpljeni radnici ustali protiv surovog kapitalističkog sustava tražeći famozne tri osmice – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati edukacije. Radni uvjeti tog doba bili su katastrofalni, radilo se do iznemoglosti, a obična bolest značila je ostanak bez ikakvih primanja. Masovni prosvjedi brutalno su ugušeni u krvi, a nevini radnički vođe, takozvani čikaški mučenici, smaknuti su na vješalima. Već tri godine kasnije, radnički je pokret pokazao snažnu međunarodnu solidarnost i proglasio Prvi maj praznikom rada.
Val radničkog nezadovoljstva brzo se prelio i u Pulu, moćno industrijsko i vojno središte tadašnje Austro-Ugarske. Puležani su svoj bunt počeli iskazivati već 1890. godine, organizirajući štrajkove usprkos strašnom siromaštvu i bolestima. Ta prkosna iskra nije se ugasila ni pod čizmom fašizma. Iako su fašističke vlasti zabranile proslavu Prvog maja, pulski su radnici i dalje pružali snažan otpor kroz pobune i obustave rada.
Nakon Drugog svjetskog rata ploča se potpuno okreće. Prvi maj postao je jedan od najvažnijih državnih praznika koji se obilježavao grandioznim paradama i masovnom demonstracijom radničke snage. Pula se tih desetljeća ponosila svojim radništvom, no raspadom bivše države i divljom tranzicijom, radnička su se prava ponovno našla na udaru. Nekadašnje borbene proslave danas su uglavnom svedene na usputna druženja uz porciju graha, dok je radništvo raspršeno i letargično.
Razgovarao: Boris Bjelica
