Sindikat novinara Hrvatske iskoristio je Dan žena kao povod da ukaže na aktuelne probleme u borbi za poboljšanje položaja žena, posebno novinarki, kampanjom “Žene novinarke i druge opasne stvari”. Osim toga, pridružili su se akciji Međunarodne federacije novinara za ratifikaciju Konvencije 190, koja za cilj ima donošenje zakonodavstva za regulisanje i zabranjivanje nasilja u svetu rada.
Ovo je, međutim, samo polazna tačka kojom se Sindikat nada da će osvestiti građane i na taj način ukazati Vladi da se pomenuti problemi moraju rešavati sistemski. O medijskoj sceni u Hrvatskoj, novinarskoj solidarnosti među državama regiona, ali i o položaju žena u društvu, za Radio Rojc u ime Sindikata govorila je novinarka Maja Sever.
Prošlo je tačno nedelju dana otkako je otpočela kampanja “Žene novinarke i druge opasne stvari”. Na kakvu je reakciju javnosti naišla?
Za sada je naišla na uglavnom pozitivne reakcije javnosti. Vjerujem da će do Dana žena biti dodatno propraćena, dakle dva puta dnevno na društvenim mrežama šaljemo poruke, neke od svojih zahtjeva, upozoravamo na lošiji položaj žena i u našem društvu i u medijima i u novinarstvu. Važno je o tome govoriti, važno je da ljudi vide te nepravde, da ih osvijeste. Ja vjerujem da velik dio našeg društva, kada shvati da te nepravde postoje, da će se složiti da ih treba ispraviti, jer nema nikakvog razloga raditi razlike između muškaraca i žena.
Kampanja se ne odnosi samo na novinarke, već ste pozvali i glumice, režiserke, producentkinje, sportistkinje da vam se pridruže. Zašto je bitno da se ovo prepozna kao zajednička borba?
Zato što je to zajednička borba. Mi smo imali prije mesec dana zajedničku tribinu u organizaciji Međunarodne federacije novinara o ženama u audiovizuelnom sektoru i, kad samo malo izađeš iz tog svog novinarskog okvira, shvatiš koliko su glumice manje plaćene, koliko režiserke, producentice teže dolaze do poslova… I nije to pitanje samo samo nas žena u audiovizualnom sektoru, to je pitanje svih žena. Zadnje istraživanje Svjetske banke, koje je objavljeno 2019. godine, pokazuje da zarađujemo samo 88% plaće koju muškarci zarađuju za isti posao. Nemamo Zakon o jednakim plaćama, koji je zapravo preporuka Europske Unije, dakle da nacionalne članice donesu i implementiraju takav zakon. Žene, pokazatelji su ozbiljna istraživanja Svjetske banke, u starosti imaju manje mirovine. Zapravo su siromašnije na svim razinama – ne samo u medijima, ne samo u audiovizualnom sektoru – u drugim područjima te su razlike još izraženije iako mi, naravno, imamo svoje specifične.
Situacija nije mnogo drugačija ni u zemljama regiona, konkretno sam razgovarala sa novinarkama Pokrajinskog javnog servisa Srbije. Kakav je odnos između novinarskih sindikata i udruženja ove dve države?
Mi vrlo često zapravo surađujemo; zajedno smo na konferencijama – dobro, više hrvatsko novinarsko društvo nego sindikat – dijelimo zajedničke projekte sa kolegama iz sindikata Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Kao i sa svim ostalim kolegama, povezuje nas Europska federacija novinara ili krovna organizacija Međunarodna federacija novinara. Ja sam sad na jednom seminaru u Briselu Evropskog sindikalnog instituta na kojem sjedim sa kolegicom novinarkom iz Sindikata novinara Srbije.
Mislite li da je ta solidarnost i udruživanje ključna za vidljivost i za efikasniju borbu?
Ja mislim da je solidarnost ključna i važna u svim borbama, a pogotovo u borbama za ispravljanje nepravde. Ta solidarnost je nešto što nas može izvući i pomagati nam u ovim zaista, ponekad, ružnim vremena što se tiče borbe za ženska prava. Tu zaista smatram da je vredno i da treba očekivati i solidarnost od muških kolega. Vrlo mi je drago što je za našu akciju “Žene novinarke i druge opasne stvari” zaštitni lik, ženu novinarku koja je opterećena sa apsolutno svime, nacrtao moj dragi prijatelj Dalibor Talajić, koji je inače crtač za Marvelove stripove. Nije mu bilo teško jer je rekao, odnosno cijelo vreme se zezamo, Borba je zajednička. Jer zaista je borba zajednička. Smatram da je svakom normalnom muškarcu jasno da nema razloga da žene budu manje plaćene za isti posao. Nismo manje vrijedne, nismo manje pametne, zaista smo smo jednake i za to se treba boriti.
Kada govorimo o drugoj kampanji koju je Sindikat podržao, za ratifikaciju Konvencije 190, možemo reći da ona skida veo sa vrlo osetljive i gotovo nevidljive teme, posebnoj u medijskoj sferi – teme nasilja i uznemiravanja radnika i radnica. Koliko je hrabrosti bilo potrebno za ovaj potez?
To je jako važna tema. Odmah zahvaljujem kolegici Chiari Bilić koja je odmah pristala. To je također kampanja Međunarodne federacije novinara u koju smo se mi uključili i zapravo nam je dobro došlo da objasnimo šta je Konvencija 190, zašto je važno da je vlade primjene, ratificiraju i zbog toga što nalaže alate, financijska sredstva za zaštitu od zlostavljanja i uznemiravanja na društvenim mrežama koje je u strašnom porastu. Treba li reći da statistike pokazuju da su žene znatno više izložene od muškaraca? To je stvar koja se stvarno održava i na naš posao i uopće na naše stanje. Danas svatko kome padne na pamet dozvoli sebi pisati o nekom, protiv nekog, i nije lijepo i nije ugodno i zaista je vrlo ružno čitati sve to. A da ne govorimo o političarima, lokalnim političarima, o tome kako tu granice njihovog bezobrazluka ne postoje. Za to isto stvarno treba zbiti redove, i Sindikat novinara će zaista raditi na tome i pokušavati osvijestiti taj problem i pokušati pritisnuti vladu da potpiše tu Konvenciju, koja je put ka tome da se neke stvare počnu rješavati sustavno.
Marija Stojadinović