U novom izdanju emisije Obavijesni razgovor na Radio Rojcu, Igor Zenzerović ugostio je Patrika Lazića, pulskog kazališnog redatelja, dramaturga i djelatnika beogradskog Fakulteta dramskih umjetnosti. Povod razgovoru je gostovanje njegove predstave Matija, nastale prema romanu Drage Hedla, koja u Istarskom narodnom kazalištu igra u ponedjeljak, 16. studenog, u 20 sati, što je ujedno i prvo gostovanje neke Lazićeve predstave u INK-u nakon više od deset godina njegova profesionalnog bavljenja kazalištem.
Lazić se u uvodu osvrnuo na postizbornu atmosferu u Srbiji, istaknuvši kako dolazi iz Beograda koji napokon „drugačije diše” nakon velike političke promjene. Prisjetio se i svojih kazališnih početaka u Puli, kada je ravnateljica gimnazije zabranila njegovu srednjoškolsku predstavu Iskorak o dvije lezbijke, nakon čega je grupa utočište pronašla upravo u Rojcu, u prostoru udruge Čarobnjakov šešir. Govoreći o svom umjetničkom razvoju i utjecaju Olivera Frljića, Lazić je naglasio kako se u obradi tabu tema s godinama okrenuo autofikciji i intimističkom pristupu u prostoru beogradske Heartefact kuće, gdje predstave (poput njegova europski uspješnog autorskog projekta Naš sin) igraju u dnevnom boravku salonskog stana pred sedamdesetak gledatelja. „Polazim iz pretpostavke da je vrijeme šoka prošlo. Nećemo džonom, nećemo šokom i nasiljem, nego kroz priču o intimi i osobne priče pokušavamo emocijom doći do ljudi i dati im neku nadu”, pojasnio je Lazić.
Poseban dio razgovora bio je posvećen lokalnoj kulturnoj politici pod vodstvom SDP-ove vlasti i Lazićevom nedavnom povlačenju s mjesta redatelja ceremonije otvaranja Pulskog filmskog festivala nakon više od desetljeća suradnje. Istaknuo je kako je osjećao umjetničku dužnost javno reagirati na zbivanja u pulskim kulturnim institucijama, od PFF-a do kazališta i knjižnice, bez obzira na osobnu profesionalnu štetu. „Nisam naivan i znam da svaka nova vlast kadrovira svoje ljude, ali pitao sam se mora li to biti baš tako očigledno i bahato. Ako već znamo da će nam najbolja prijateljica doći na poziciju, mora li baš naš partner nositi te papire? Sve o čemu sam tada govorio u međuvremenu se pokazalo točnim i danas lokalni mediji pišu o netransparentnim dodjelama novca koje se istražuju. Zato sam to tada usporedio s Vučićevom Srbijom, gdje je ljudima također prekipjelo zbog gubitka elementarne pristojnosti. U prva tri mjeseca nove vlasti na udaru su se našle naše ključne institucije kulture – ne samo PFF, nego i kazalište, gdje vidimo da je tužba Sanele Pliško vraćena u postupak, pa i knjižnica koja je prošla malo u zapećku.” ističe Lazić.
Najavljujući predstavu Matija, za koju potpisuje režiju i dramatizaciju, Lazić je istaknuo kako predstava kroz tragediju samoubojstva sina Drage Hedla, uspješnog znanstvenika na američkom sveučilištu Yale, propituje izgaranje pojedinca u neizdrživom sustavu rada. „Zanimalo me živimo li u sistemima, bilo da je taj sistem posao, škola ili obitelj, u kojima se osjećamo dovoljno sigurno reći: ‘Ja stvarno ne mogu više’”, naglasio je redatelj, zaključivši kako predstava ujedno traži klicu nade u nastavku života roditelja nakon nezamislivog gubitka te pomaže publici da prevlada strah od suočavanja s ovom teškom temom.
Razgovarao: Igor Zenzerović