U ime Kulturpunkuta, jedinog medija koji kontinuirano prati hrvatsku nezavisnu kulturnu scenu i nove kritičke umjetničke prakse te građanske inicijative koje vode procese javnog zagovaranja, potičući odgovorne socijalne i političke odluke u Hrvatskoj, kao i veću participaciju građana u njihovom donošenju, gostovala nam je njegova urednica i novinarka Matija Mrakovičić i stoga je upravo prava osoba za razgovor u sudioničkom upravljanju na našem području.
Praksa sudioničkog upravljanja je još uvijek relativno nepoznat, ali vrlo važan pojam koji sve više uzima maha kao jedan od najboljih primjera upravljanja javnim dobrom što se pokazalo na nebrojenim projektima.
“Pojam sudioničkog upravljanja govori sam za sebe,” započinje Matija, “i trebao bi biti nekako intuitivan. Ali bez objašnjavanja pojma teško da ćemo razumjeti sve što želimo s njim postići. U teorijskom smislu nastaje kao neka želja ili namjera uključivanja što šireg kruga ljudi u procese donošenja odluka. To se prvenstveno odnosi na neke javne politike, obrazovne, kulturne, zdravstvene, prometne, bilo kakav tip infrastrukture”.
Na nedavno završenom Clubture-u predstavljen je i u Puli Kodeks dobre prakse uz prateći tribinu. Kodeks dobre prakse uspostavljanja i funkcioniranja civilno-javnog partnerstva izrađen je u sklopu projekta Kulturna politika odozdo temeljem mapiranja, istraživanja i analiza različitih praksi sudioničkog upravljanja prostorima kulture i za kulturu koji se već više od deset godina razvijaju u desetak hrvatskih gradova. Cilj mu je donošenje smjernica za uspostavu civilno-javnog partnerstva, preporuka ustrojstva i upravljačkih procesa, te preporuka mjera koja osiguravaju transparentnost i etičnost rada.
“Civilno-javno partnerstvo je neka ostvarenje tog koncepta upravljanja. To je zapravo neki antipod privatno-javnim partnerstvima u kojem se prvenstveno kao društvo kunemo da je najbolji model u kojem se ti neki javni resursi mogu staviti u upotrebu. Mislim da praksa pokazuje suprotno. Brojna su istraživanja napravljena na tu temu koliko su privatno-javna partnerstva zapravo doprinijela ostvarenju tog javnog interesa.”
Do sada je u Hrvatskoj kao jedini primjer civilno-javnog partnerstva zabilježen samo Pogon, objašnjava Matija, čiji su korisnici udruge, pojedinci i neformalne grupe čiji su programi usmjereni na suvremenu umjetnost i/ili pitanja vezana za mlade.
O važnosti javnog interesa, medijima kao i javnih prostora u pulskom okruženju je proteklih godina bilo dosta govora. Drugi primjer civilno-javnog partnerstva o kojem se priča već preko deset godina je svakako trebao biti sam Društveni centar Rojc. Kako je poznato, cijeli proces je došao gotovo do samog ostvarenja kada je priča naprasno prekinuta.
“Iz svoje novinarske istraživačke uloge svakako sam pratila i Rojc kao primjer koji je možda najdalje došao do nekog stabilnog funkcioniranja. S obzirom da Rojc ima jedno tijelo koje se zove Koordinacija pa je došlo nadomak rješenja situacije da ne postoji još jedna razina iznad koja odlučuje. Da se proces dovede do kraja, prateći Kodeks, Koordinacija bi zapravo bila to vrhovno tijelo koje odlučuje i sprovodi odluke o sudioničkom upravljanju te stoga upravlja samim Rojcem.”
Podsjetimo, aktualni model upravljanja Rojcem, u kojem su podjednako zastupljeni korisnici DC-a i Grada, ustrojen je još 2008. godine, a 2021. predstavljen je prvi Plan upravljanja, koji sadrži prijedlog novog modela sudioničkog upravljanja zgradom DC Rojc. Radi se o prijedlogu osnivanja mješovite javno-civilne ustanove čiji bi osnivači bili Grad Pula i Savez udruga Rojca.
Stoga nas je zanimalo da li bi legaliziranje Koordinacije mogli ići u smjeru nekog razvoja.
“Pa naravno. Te predstavnike civilne strane je netko predložio u tu Koordinaciju. Izabrani predstavnici u Koordinaciji imaju legitimitet predstavljanja i djelovanja na terenu. U tu je taj razvojni moment.”
U nastavku razgovora, Matija Mrakovičić, razjašnjava tko zbilja ima moć, njenoj raspodjeli, tko ima moć odluke donošenja planova i provoditi njihovo ostvarivanje koje bi djelovalo u javnom interesu svih građana i prostora koji treba biti njima namijenjen.
Cijelu emisiju Priručnik možete poslušati na sljedećem linku:
Ovaj tekst objavljen je temeljem Javnog poziva za financiranje programskog sadržaja od interesa za Istarsku županiju – Regione Istriana u 2022. godini.
Objavljeni programski sadržaj je odgovornost Saveza udruga Rojca i ne izražava službene stavove Županije.
Pripremio: Aleksej Orel