42 %, to je broj učenika koji pohađaju vjeronauk no ne svojom voljom. Rezultati su to istraživanja koje je naručila sama Zadarska nadbiskupija a objelodanjeni su javno ovih dana. Uzorak nije mali, 750 ispitanica u dobi od 14 do 19 godina, istraživanje je naravno puno sveobuhvatnije. Citat iz članka Dragana Markovine: „ Ispada da da ih većina podržava spolne odnose prije braka, kontracepciju, pravo na pobačaj, legalizaciju gej brakova, homoseksualna iskustva, rad nedjeljom, eutanaziju i upotrebu lakih droga.“ (kraj citata)
Mnogo toga zanimljivog ima u ovim podacima, od iznenađujuće velikog broja učenika koji odabiru izborni predmet ne svojom voljom, do određenog paralelnog slaloma hrvatskih adolescenata i Crkvinog poučavanja, do hrabrog iskoraka Zadarske nadbiskupije koja ne taji podatke porazne po nju, do zaključka da roditelji nalažu djeci da idu na vjeronauk, najvjerovatnije kako bi se bolje uklopila u društvo.
Rezultati su tu, što sada s njima? Odgovor je prije svega na svima izravno uključenim u nastavu vjeronauka. Dodatni je argument svima koji su protiv vjeronauka u školama, naime mjesto mu je u Crkvi, ne u školama sekularne države, osnovni je zahtjev.
Tema i jest i nije složena. Uključuje Vatikanske ugovore, ulogu Ministarstva obrazovanja, prirodu politika koje se vode u Hrvatskoj od 1990-e, odnos države i Crkve. Uključuje što je i najvažnije, pitanje u kakvom društvu živimo, kako definiramo naše osnovne vrijednosti, tko ih definira, koliko je ljudi aktivno uključeno u te procese i recimo pomalo ironično, zašto tako malo.
Današnji učenici, ako je uzeti navedeno istraživanje kao relevantno, pokazuju znatan otklon od tradicionalnog učenja katoličke crkve. Treba li se nešto s učenicima napraviti ili možda s načinom poučavanja? Naravno, potvrdit će mnogi, treba ih jače stisnuti, neka bolje uče. Prije bih rekao da je primjereniji drugi smjer, naime, pitanje svih pitanja je o ulozi vjere u 21. stoljeću. Da nas podsjetim to je ovo stoljeće u kojem upravo bjesne takvi požari u Kaliforniji da guverner otvoreno proziva Washington za negiranje klimatskih promjena. Umjetna inteligencija nam je neki dan napisala prvo pismo kako javlja britanski Guardian, obraćanje nama, ljudima s porukom da je se ne moramo bojati, nje, umjetne inteligencije. Pandemija Covida19 najavljena je kao tek jedna u nizu i to manje opasna jer smo naprosto previše prirode uništili i ispreplitanja su neminovna i neće uvijek biti ugodna za nas, ljude.
Što vjera u Krista, kršćanstvo kao religija i Katolička Crkva kao institucija imaju tu reći i učiniti? Zašto je izabran baš ovaj papa, Franjo i zašto mnogi od nas imamo dojam da njegove reformatorske poruke baš nitko ne želi u Hrvatskoj. Ne da ih ne čuje nego ih čuje ali ignorira i mršti se na njih.
Generalizirati nikada nije pametno i veliku nam lekciju upravo sada daje zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, izlazeći s ovim istraživanjem u javnost.
To je put, nismo svi isti, generaliziranje ne pomaže kao niti skrivanje loših vijesti. Suočavanje sa samima sobom, kao pojedinci ali i kao ljudska rasa, iskreno suočavanje koje prije svega pazi na poštivanje života, svakog čovjeka ali i prirode, istinski, iskreno, konzistentno i ponajprije onih siromašnih, slabih, bolesnih, ugnjetenih, izgubljenih. Krene li i Crkva jako i odlučno u tom pravcu i raskrsti svoj nezdravi zagrljaj s moći, vlasti i novcem, na pravom je putu.
Štogod mislili o samoj Crkvi, svima nam treba vjera i svatko od nas ju nalazi tamo gdje mu je to prirodno, lako, smisleno, ispunjavajuće. Vjera u ljubav, život, mogućnost dostojanstvenog života svih u miru. To i jest osnov svake religije pa onda i crkve, nije li?
Goran Božičević
Photo by Samantha Sophia on Unsplash