U emisiji „R.OJ.C. – Razvijamo – Omogućavamo – Jačamo – Cijenimo“ predstavljena je Civilna udruga invalida Inkluzija Pula, a gošće u emisiji bile su Vedrana Radolović, dopredsjednica udruge te korisnica i članica Slavka Dalić.
Civilna udruga invalida „Inkluzija Pula“ osnovana je 2011. godine sa ciljem pružanja pomoći osobama s tjelesnim invaliditetom, osobama oštećenog vida, osobama s psihosocijalnim poteškoćama, intelektualnim poteškoćama i svima onima kojima je potrebna adekvatna pomoć. Udruga ima 132 člana na području grada Pule, Vodnjana, Barbarige, Galižane, Marčane , Ližnjana itd., a sve je krenulo iz istinskog entuzijazma i želje za promjenom u društvu.
„Udruga je osnovana 2011. godine od strane nas par entuzijasta. U Dnevnom centru za rehabilitaciju, u kojem i dan danas radimo došle smo na ideju da osnujemo vlastitu udrugu. Kako Vesna ima brata s invaliditetom, a i ja isto imam člana u obitelji s teškoćama, to nam se prožima i privatno i poslovno. Sve to radimo volonterski i sa srcem te želimo pomoći tim ljudima. Osim što našim članovima pomažemo oko nekih osnovnih stvari, nastojimo ih zaokupiti s raznim aktivnostima. Nedavno smo provodile likovne radionice, a imamo i glazbene radionice na kojem nam često znaju doći glazbenici kao gosti. Znamo raditi i razne priredbe tako da osim što pružamo socijalnu pomoć i uključujemo. Imamo i članove koji imaju dara za recitiranje, pjevanje, ples i nema ljepšeg osjećaja vidjeti ih nasmijane i sretne.“
Udruga ove godine slavi 10. godišnjicu rada, ali zbog epidemioloških mjera vezanih uz pandemiju virusa COVID – 19, godišnjicu nisu uspjeli dostojno proslaviti. Globalna situacija dovela je do velikih promjena u svakodnevici, pa se tako odrazila i na rad same udruge. Djelatnici udruge svakodnevno posjećuju članove u njihovim domovima te im pomažu u rješavanju problema s kojima se suočavaju, a kako je veliki broj onih kojima je potrebna sigurnost i njega, nastala je i potreba za osobnim asistentima.
„Osobni asistent postaje se samim učlanjenjem u udrugu. Na taj način dobije se iskaznica s kojom se postaje naš član, a s time se mogu ostvariti i neka prava u pružanju socijalnih usluga i slično. Zbog prezaposlenosti obitelji naših članova, sve je veća potreba za osobnim asistentima. Pandemija je utjecala na sve više socijalno ugroženih članova što se u konačnici odrazilo i na financijsku pomoć kojom bi platili osobnu njegovateljicu. Potreba raste i zbog okruženja, nesigurnosti, materijalne nesigurnosti te sve veće preopterećenosti zdravstvenog sustava. Imamo i stručnu psihologinju Loredanu Prodan – Kurz. Voljeli bi u bližoj budućnosti zaposliti još kojeg djelatnika kako bi mogli rasteretiti postojeći tim i olakšati si poslove.“
Osim djelatnica udruge, u studiju Radio Rojca gostovala je i članica Slavka Dalić koja je u Civilnoj udruzi invalida Inkluzija (Pula) od samih početaka. Slavka je slijepa osoba, a osim toga ograničava je i reumatoidni artritis. O udruzi i ljudima koji djeluju u njoj ima samo riječi hvale, te je neizmjerno zahvalna i sretna na svim uslugama koje joj se pružaju. Između ostalog zadovoljstvo joj predstavlja i druženje s ljudima te aktivnosti koje zajedno provode.
Ipak nešto oštriji stav ima prema Gradu i prilagodljivosti prema osobama s invaliditetom te iz osobnog iskustva tvrdi kako se nije puno toga promijenilo.
„Svakodnevno se vozim autobusom. Živim u gradskoj četvrti Šijana gdje se svaki dan netko parkira na parkirnom mjestu koje pripada autobusima. Ljudi bi trebali imati više savjesti, svaki dan je ista priča, zvala sam i neke medije da im se požalim. U Puli imamo samo jedan privatni dom „Alfredo Štiglić“. Trebalo bi više raditi na osvješćivanju ljudi. Grad mora osigurati neke osnovne uvjete, ali se i pojedinci moraju pridržavati mjera. Ok, neki mali pomaci postoje, neki ljudi malo više obraćaju pažnju, ali može to bolje.“
Nešto manje kritični stav ima Vesna Radolović koja vjeruje kako u suradnji s državnim vlastima i sustavom mogu puno toga napraviti u vidu pružanja skrbi i pomoći osobama s tjelesnim invaliditetom. Podršku lokalne i regionalne samouprave imaju kroz apliciranje programa i projekata.
„Imamo i trogodišnju potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva što nam uvelike olakšava situaciju s plaćama i tekućim troškovima. Sluha ima, pomoći ima, uvijek to može više i bolje. Imamo dobru suradnju s Gradom Pula.“
U bliskoj budućnosti Civilna udruga invalida Inkluzija Pula priprema nove planove.
„Još uvijek primamo tu financijsku podršku od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. U budućnosti bi nam trebalo i jedno vozilo. Sama kupnja nekakvog kombija ili auta dobro bi došla, a mi u udruzi imamo puno slabo pokretnih ljudi. Treba poraditi na tom prijevozu na području grada Pule i šire. Svi se tu ograđuju, možda bi trebao jedan kombi koji bi skupljao i naše korisnika i korisnike drugih udruga. Trenutno se snalazimo sa osobnim automobilima.“
U emisiji „R.O.J.C.: Razvijamo – Omogućavamo – Jačamo – Cijenimo“ gostovao je i Dalibor Dužaić, osnivač Kung Fu Kluba Tao koji već preko 20 godina obogaćuje Rojc specifičnim borilačkim vještinama i tehnikama.
Jedna od njih je i Jeet Kune Do, spoj 16 različitih borilačkih vještina koja obuhvaća klasični boks, kick boxing, filipinske i kineske stilove borbe. Sam naziv Jeet Kune Do odnosi se na pojam „način presretanja šake“ te ne predstavlja sportsko – natjecateljsku vještinu u kojoj se ne gleda tko je bolji u ringu, već je fokus stavljen na samoobranu, psihofizički trening te snagu, tehniku i ravnotežu. Dobno ograničenje nije bitno, a podizanjem razine i starosne dobi vještina i znanje se proširuje.
Prema Dužaićevim riječima Jeet Kune Do je preteča svega onoga što se danas događa u svijetu MMA sporta.
„To je bilo vrijeme kada su bili jako popularni filmovi Bruce Lee -a te kada su se ljudi na bilo kakav način pokušali poistovjetiti s njime i tim filmovima, međutim film je bio daleko od stvarnosti. Bruce Lee napravio je puno više od samog filma, njegova tehnika, odnosno vještina Jeet Kune Do izuzetno je kompleksna vještina gdje postoje različiti oblici borbe vezani uz kickboxing, stand up, groundfighting, Jiu Jitsu itd. Ja sam zapravo kroz te filmove stvorio ljubav prema toj vještini, međutim kako nije bilo puno informacija u mom okruženju, naučio sam te vještine u svijetu sakupljajući znanje od stručnih i kompetentnih osoba. Tada, 1978. u Puli je djelovala Omladinska zadruga, a u okviru Omladinske zadruge postojao je i Klub mladih stvaralaca. Sve je to vodio pokojni Vlado Reškoski koji mi je predložio da pokrenem svoj klub, nakon što sam na jednoj demonstraciji pokazao vještine kojima se bavim. Tako je i registriran Kung Fu Klub Tao koji taj naziv nosi i dan danas. Klub sam vodio u Domu Braće Ribar, Pattinaggiu te po pulskim školama. Ono što je najljepše što mi se dogodilo je ulazak u Rojc, kada smo kao udruga dobili prostor od Grada Pule te ga uredili po svojim potrebama.“
Osim toga osvrnuo se i na tjelesni odgoj u školama za kojeg tvrdi kako mu se ne pridodaje dovoljno pažnje: „Općenito je problem u pristupu roditeljima, školama, tjelesnom odgoju. Stanujem blizu škole pa imam priliku vidjeti kako izgleda taj tjelesni odgoj. Nekada se puno više pažnje poklanjalo fizičkoj pripremi kroz trčanje, sportsku igru, gimnastiku. Danas to ne vidim“
Pripremila i uredila: Gabrijela Galant Jelenić
Projekt ROJC: Razvijamo-Omogućavamo-Jačamo-Cijenimo provodi Savez udruga Rojca u partnerstvu s Gradom Pula-Pola i udrugama Zelena Istra, Čarobnjakov šešir i Merlin, a sufinancirala ga je Europska Unija iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali, iz Europskog socijalnog fonda. Ukupna vrijednost projekta je 1.996.438,63 kuna / 1.696.972,83 kuna sufinancirano je sredstvima Europske Unije iz Europskog socijalnog fonda.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Stajališta izražena u ovom materijalu isključiva su odgovornost Saveza udruga Rojca i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Sadržaj materijala isključiva je odgovornost Saveza udruga Rojca.