DC Rojc služi i za mnogobrojne rekreativne i sportske aktivnosti, kako one „službeno“ organizirane unutar udruga i organizacija unutar same zgrade, tako i one spontane na vanjskom igralištu. Stoga bi se moglo zaključiti da DC Rojc služi i upotpunjavanju sportske i rekreativne ponude u gradu, u skladu sa svojim prostornim mogućnostima. Vaterpolistica Aida Šehić zbog toga ističe da je DC Rojc „važan upravo iz razloga što imaju prostor za okupljanje i bavljenje hobijima (kulturnim, sportskim, itd.) što u konačnici čini društvo psiho-socijalno zdravim“. Bivši vaterpolist i olimpijac Damir Burić također se slaže da je DC Rojc izuzetno potreban neprofitnom i civilnom sektoru jer „se na taj način daju mogućnost ljudima da se bave nekakvim aktivnostima koje sigurno ne bi imali mogućnosti obavljati da je Rojc komercijalan“, te nadodaje da je pohvalno što sama zgrada nije propala kao mnogi drugi objekti u devedesetima.
Košarkašica Katarina Trehub smatra da je najveći problem DC Rojca taj što „dosta ljudi ne zna za DC Rojc, tj. sadržaje i zabavu koji on zapravo nudi“. Iako se naši sugovornici većinom informiraju posredno, ili preko tiska i društvenih medija, smatraju da informacije o aktivnostima u DC Rojc moraju biti dostupnije što širem sloju društva. Šehić isto misli o samim događanjima i aktivnostima u Rojcu, odnosno da su one „donekle zadovoljavajuće i potrebne određenim skupinama građana, ali ne svima“. Kao neophodne ističe sve udruge čije su primarne djelatnosti i svrha poboljšanje života građana poput Zelene Istre ili razne udruge za osobe s invaliditetom, dok Trehub posebno izdvaja Radio Rojc na kojemu je imala priliku promovirati košarku i ženski sport općenito. Burić koji rijetko boravi u svojemu rodnome gradu nije naročito upoznat s aktivnostima i događanjima unutar same zgrade, te izdvaja samo teretanu kao poznati sportski sadržaj. Aida Šehić pak smatra da je važno napraviti razliku između sportskih i rekreativnih aktivnosti, pa kaže: „Sport nije zastupljen, no rekreativne aktivnosti jesu. Svaki sport za sebe zahtijeva drugačije prostorne uvjete, koji su zapravo u Rojcu teško izvedivi i nemoguće ih je kao takve prakticirati. No, neke rekreativne aktivnosti su zastupljene iako mi se čini da su s obzirom na prostor cijeloga Rojca nedovoljno zastupljene.“
Kao i sugovornici u prethodnim razgovorima, i sportaši smatraju da je najveći nedostatak DC Rojca trenutačno njegov izgled, s posebnim naglaskom na sanitarne čvorove. Iako, kao što kaže Trehub, ležerna atmosfera Rojca proizlazi i iz njegova povijesnog identiteta, Šehić i Burić bi ipak voljeli vidjeti uređenije dvorište, obnovljenu fasadu, a onda i putokaze, vidljive informacije o događanjima i zapravo sve ono što bi što većemu broju građana DC Rojc učinio dostupnijim i privlačnijim.
Anita Buhin
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza udruga Rojca.
Vrijednost projekta: 2.372,125,89 kuna / 2.016.306,90 kuna sufinancirano je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.
