Povodom odluke o otvaranju knjižara, ali i povodom prvog rođendana Kluba i knjižare Giardini 2, Radio Rojc ugostio je leksikografa Vlahu Bogišića, koji vjeruje da je svaki razgovor o knjizi važan.
“Ovakve opće situacije na koje nismo navikli imaju neke vidljive, možda ne pozitivne, ali prijelomne momente, a to je svijest da kultura knjige i razgovor sa sobom nije nestao. Nije jednostavno podnijeti izolaciju kada ona nije osobni izbor. U vrijeme španjolske gripe Pula je bila veliki evropski grad. Međutim tada su se učili jezici na evropski način, živjelo se s knjigom na posve drugi način nego danas i od dobrog dijela elite očekivalo se da mnogo čitaju, da budu kulturni, da odlaze u književne klubove. To se izgubilo u našoj civilizaciji”, kaže Vlaho Bogišić i dodaje da su rijetki projekti poput knjižare Giardini 2, koji su uvedeni ne kao kultura sjećanja nego kao kultura življenja.
“Ono što svi znamo jest da je Dubrovnik jako držao do svoje slobode, činjenice govore da su stari Dubrovčani dosta ulagali u svoju slobodu. Vodili su računa o narodnom zdravlju, imali su karantenu na otočićima u okolici. Nisu osobito vodili računa o knjigama, imali su kućne biblioteke, ali nisu stimulirali pisce niti se brinuli oko protoka knjiga u gradu, osim kada bi bile subverzivne. Prema njemačkom shvaćanju, dostojanstvo čovjeka je najvažnije, da bi se iz toga moglo izvoditi sve drugo. Upravo na taj način Magdalena obnavlja i čuva Giardini 2, i to trebamo javno podržavati.”
Kao veliki krležolog, navodi da su Krležina dijela izuzetno aktualna danas.
“Krleža je zagovarao u svojoj literaturi da čovjek drži do sebe, da se drži odabranog puta i da taj način bude častan. Spomenuo bih zbirku priča 1001 smrt, koja govori o svijetu koji nije izmišljen, o ljudima koji se ne snalaze upravo na način na koji se mi ne snalazimo. Nije tragično ne snalaziti se, to je važno razumjeti. Važno je vraćati se Krleži, pogotovo sad kad imamo malo više vremena. Nije prvi dan najjednostavnije, ali peti dan se već uživa.”
Upravo kao što Krleža pripovjeda, tako se i Vlaho čvrsto drži zacrtanih ciljeva.
“Svojim životnim projektom smatram rad na Istarskoj enciklopediji. Tražio sam da je napravimo u četiri godine, jer ako nešto ne napravite u određenom roku, nećete nikad. Istra je lijepa zato što je obična i normalna, a ne zato što je idealan svijet. Morate vjerovati u to da će nešto biti moguće, i onda će se gotovo sigurno stvoriti i prostor”, zaključuje naš sugovornik.
Pripremila Marija Stojadinović