Muzički producent Koolade objavio je svoj novi EP “Leaving You” prvog dana proleća, 21. marta – nenametljivo ali simbolično. Njegov nastup u Puli trebalo je da usledi svega nekoliko dana potom, ali je, kao i sva kulturna dešavanja, odložen do daljnjeg. Ovaj profesionalac koji nikada nije prestao biti dete, u intervjuu za Radio Rojc govori o napuštanju, letećim kompanjonima i o neuhvatljivoj atmosferi koja objedinjuje nove pesme.
Pesmu “Ostavit ću te” objavio si još 2014. godine. Sada je to naslovna numera, samo na engleskom i u sadašnjem vremenu. Je l’ se to pretnja obistinila? Zašto te ostavljanje i napuštanje inspirišu?
“No dobro, različiti su to oblici napuštanja u ova dva slučaja. Ostavit ću te sam napisao i snimio u Baški na Krku, u jednom svom zimskom/novogodišnjem bijegu iz Zagreba, dok je naslovna stvar s novog EP-a posvećena jednom neočekivanom rastanku koji se desio 2016, kada me/nas je nenadano napustio moj najbolji prijatelj i izvor najviše mojih uspomena. Zato tekst govori, I’m leaving you, not ‘cause I wanted to, not ‘cause you want me to. Tu se uopće ne radi o prekidu ljubavne/romantične veze. Iako je za mene ljubav nešto sveobuhvatno i neizostavan dio svakog odnosa. Ovaj EP govori o rastancima i novim počecima. Sve u ovom svijetu je prolazno, sve je događaj, sve je konstantna promjena, koja – koliko bolna se može činiti isprva – izvor je novih početaka, novih priča, novih prilika, novih susreta i učenja. Ego ne voli promjene, jer je programiran da želi kontrolu situacije i iluziju sigurnosti koja proizlazi iz te želje da ima kontrolu. Nekada treba jednostavno prihvatiti što život donosi. I to ne u očajavanju ili odustajanju, već prigrliti promjenu. Ne treba je se bojati. Sve je to u savršenom redu. Sve je to aranžman iz kojeg možeš dobiti više nego se čini isprva. Promjena je dobrodošla na ovoj ovdje adresi.”
Leaving You ima svoj state of mind koji hipnotički uvuče slušaoca, hteo on to ili ne. Kad malo bolje oslušneš, shvatiš da ima toliko slojeva. Na primer, pred kraj On My Wing kao da čujem ptičice iz Diznijevih filmova. Kako si stvorio tu neuhvatljivu atmosferu, kako si došao do tog vibe-a?
“Haha! Da, to je vibe koji treba dočarati ‘healing’ i prihvaćanje novonastale situacije. Govori o osjećaju slobode u letu. Neki prirodni, dječački zanos koji se rađa dok ti život govori da je sve ipak u redu, da nemaš o čemu brinuti. Ono što se činilo kao pad isprva, u biti je neka nova tehnika letenja. Što se tiče geneze te ‘neuhvatljive’ atmosfere… To je moje prirodno stanje. Upravo te ptičice, koje svaki dan slušam u svojim šetnjama parkovima, su me i naučile da pjevam tu pjesmu. Pticu ne možeš lako uhvatiti, ali možeš uživati gledajući njen let i slušajući njen pjev. Tako ćeš ju najlakše ‘uhvatiti’. Ako poslušate moj EP Benches iz svibnja prošle godine, čut ćete jako puno utjecaja mojih letećih kompanjona.”
Na osnovu čega odlučuješ kojim pesmama ćeš dodati i vokalnu dimenziju, tačnije tekst?
“Ako on organski želi bit otpjevan, tekst će doć sam po sebi.”
Jednom si svoj zvuk opisao – ne kao futuristički – nego kao ‘organski apdejtan’. Kako bi ga okarakterisao nakon ovog EP-a?
“Ne bih okaratkterizirao ništa previše. Ovaj EP je dosta pod utjecajem soula i R&B-a, ali ne na klasičan način. Teško mi je govoriti u obliku definicija, teško mi je stavljat išta u ladice. Uostalom, otvori neku od mojih ladica, i vidjet ćeš sve i svašta ugurano u nju. Vidjet ćeš nered koji samo meni ima smisla, i sve mogu naći, jer je u biti sve na svom mjestu.”
Uočila sam nepisano pravilo da se najsetniji/najmelanholičniji albumi objavljuju baš krajem marta. Kada si krenuo da kuvaš ove trake i kada si znao da je to to, zaokružena celina?
“Leaving You sam započeo 2016. Ostale stvari početkom prošle godine. Htio sam ga izbacit na jesen prošle godine, ali tada još nisam osjećao da je to to. U zadnjih mjesec dana sam se tu i tamo malo primio tog projekta, odnosno tih stvari, i u jednom trenu sam skontao – Ok, tih pet traka, to je sad to. Mogao bi to uskoro uobličit i izbacit. Dao sam si rok 21. treći, kao prvi dan proljeća, jer sam 21.12. prošle godine izbacio album Fireside za prvi dan zime. Na taj način si dajem rokove, da uisitnu realiziram projekte. Jer realno ništa nikad nije gotovo, završeno.”
Imaš dosta traka iza sebe, ali čak i oni koji te religiozno prate ne mogu da predvide narednu. Je l’ to konstantno traganje i pomeranje granica predstavlja imperativ u tvom stvaranju?
“U zadnje vrijeme govorim ljudima: Jedi istu juhu svaki dan, i vidi koliko ćeš izdržat. Ali nije čak ni do toga, jer se uvijek volim vratit korijenima i izvornom hip hop zvuku, kojeg, jasno, uvijek obnovim novim iskustvima. No, kao muzičar imam prirodnu potrebu stalno se igrat i istraživat, tragat za nečim novim, te iznova i iznova se nanovo pronalazit. Nije to ništa novo. Svi mi to radimo. Stalno.”
Tvoju muzičku karijeru su obeležile brojne faze, izleti, poigravanja, ali sve je to bilo kvalitetno na svoj način, da je teško poverovati da ih je ista osoba pravila. Odakle ti kapacitet za tako raznovrstan sadržaj?
“Ne znam točno. Ne razmišljam previše o tome. Volim širok spektar muzike. Od izvronih afričkih i tribal chantova, impresionizma, gospela, funka, soula, jaza, rocka, hip hopa, elektronike, popa… Imam čak i jednu trance ploču izdanu u Njemačkoj početkom 2000-ih, i pop hit u Maleziji otprije desetak godina. Volim izlazit iz zone komfora, pa opet vratit se u istu.”
Pošto si jednom spomenuo da muziku u glavi uvek vidiš kao boje, misliš li da si sinesteta neke vrste?
“Ne znam. Opet, ne razmišljam puno o tome. No nije to ništa čudno. Da, vidim boje, oblike, osjećam emocije, (spontano) zamišljam čitave krajolike dok slušam muziku. Ali to mnogi rade, samo nisu to osvijestili. To je često nesvjesna reakcija na podražaj zvuka. I ne samo zvuka. To je odnos i interakcija izvanjskog sa unutarnjim.”
Danas kad je toliko ljudi preokupirano šta će drugi reći, čini se da ti furaš Vorholovsku filozofiju: Samo stvaraj; i dok drugi odlučuju da li je to dobro ili loše, ti stvaraj još. Imaju li ikad tuđa očekivanja uticaja kad radiš autorske stvari?
“Pa i nemaju baš. Moja vlastita izdanja su moja sloboda.”
Tvoj nastup u Puli trebalo je biti održan krajem marta. Hoće li se on svakako dogoditi kasnije?
“Pitajte Covid 19 i WHO. Volim svirat u Puli i volio bih još puno puta.”
Marija Stojadinović