Na današnji dan pre četrdeset godina, frontmen benda Joy Divison, Ian Curtis, oduzeo je sebi život u 23. godini. Njegovi prijatelji, saradnici i poštovaoci udružili su se u organizovanju događaja posvećenom Curtisu, u vidu koncerata i tribina, koji će biti dostupni publici širom sveta. Naziv događaja je “Sećanje na Iana Curtisa / Remembering Ian Curtis” i, za gledaoce u Hrvatskoj, počinje u 21 sat.
Oni koji se sećaju tog dana, nedelje 18. maja 1980, kažu da je vest prošla gotovo neopaženo u mejnstrim medijima, dok je na njihovoj poslednjoj svirci u Birminghamu bilo jedva 150 ljudi. Međutim, posledice su se mogle osetiti u underground sceni, o čemu je danas za independent.co.uk govorio njegov prijatelj iz benda, Peter Hook:
“Kada sam ga upoznao, Ian je bio mlad, entuzijastičan i druželjubiv. I imao je ispisano HATE na leđima narandžastom bojom, što je bilo čudno. Da mi je neko rekao – Daću ti milion funti da pogodiš šta mu piše na jakni, nikad ne bih za to umiljato mače od čoveka rekao da ima mržnju na leđima.”
Prisećajući se njihovog upoznavanja, Hook kaže da je Curtis bio vrlo dopadljiv i osoba u koju se neko lako mogao zaljubiti.
“A onda je počeo da peva – a ne zaboravite, naša oprema je bila potpuno smeće – nismo mogli da čujemo šta radi, ali smo mogli da vidimo: bila je to neverovatna količina strasti, entuzijazma i ljutnje. Nismo pomislili da ima unikatan glas, za nas on je bio još jedan klinac koji se dernjao iz sveg glasa, ali bilo je dovoljno da ga pogledam i da na osnovu njegovog nastupa vidim da je savršen za bend.”
Dodaje da je Curtis uvek verovao u uspeh Joy Divisiona, te da se svim silama borio za bend.
“On je bio rođen za frontmena, nikad nisam video tako nešto. Za našu najveću svirku, u Electric Circus-u, Ian je nogom razvalio vrata i pretio promoteru da nas mora pustiti. Nikad se ne bi povukao, čak ni kada je imao (epileptične) napade. Koliko god da su bili intenzivni, on je nastavljao, čak i kada bi idioti uperili jaka svetla u njega, a rekli smo im da to ne rade.”
Bubnjar ovog benda Stephen Morris slaže se da je Curtis bio motivišuća snaga i demantuje sliku njega kao depresivnog mislioca.
“Često me uznemiruje utisak o Joy Divison-u i posebno o Ianu kao o mrzovoljnom, depresivnom osobenjaku, izmučenom umetniku; on je bio sve osim toga. Stalno se smejao, imao je užasne fore, bio je detinjast. Takvog ga pamtim. Sada ima vrlo malo takvih fotografija.”
I Morris i Hook slažu se da u to vreme nisu mnogo zalazili u smisao Ianovih tekstova, rekavši da muškarci iz radničke klase sa severa nisu išli unaokolo i razgovarali o osećanjima u stihovima.
“Kao da je pisao male priče, njegove reči su uvek bile vrlo inkluzivne. Mislili smo da je sjajno kako uspeva da piše o drugim ljudima i da zvuči tako realno. Nijednom nismo pomislili da piše o sebi. Tragedija je u tome što, zaista, bili smo prokleti severnjaci koji nisu pričali o emocijama. Sve to što držiš u sebi mora negde izaći; kod Iana je izašlo u poeziji jer nije imalo kome drugom. Bili smo glupi i sebični”, kaže Morris i dodaje da danas, kada sluša Closer, oseća krivicu jer nije video ono što mu je bilo pred nosom.
Iz tog razloga, njih dvojica najavili su da će njihov drugi i poslednji album Closer biti remasterovan u julu ove godine, zajedno sa singlovima Transmission, Atmosphere i Love will tear us apart, što je ujedno prvi put da će ove pesme doživeti reizdanje nakon kolapsa izdavačke kuće Factory 1992 godine.
Pripremila Marija Stojadinović
Izvor: NME, Independent
Naslovna fotografija: Youtube Screenshot