Prostor je svoje 109. izdanje emitirao 21. ožujka na Svjetski dan poezije pa je emisija, nakon brojeva Freddie Hubbardas albuma First Light započela čitanjem pjesama Ivana Gorana Kovačića koji je rođen na isti datum 1913. godine. Dan ranije, ususret proljeću uz obilježavanje Međunarodnog dana kazališta za djecu i mlade, posljednjih se petnaestak godina obilježava se i Svjetski dan pripovjedanja. Uz Hubbarda kroz ovo smo izdanje Prostora slušali i glazbu s albuma Hangin’ Out In Hollywood. kontoverzne glazbene dive, nedavno preminule Betty Davis.
Da pripovjedanje nije rezervirano ni za bajke ni za djecu, za Prostor govori dramski pedagog u Istarskom narodnom kazalištu i majstor pripovjedač, Aleksandar Bančić koji je u matičnom kazalištu održao premijeru programa pripovijedanja Kantuôn Ćakuluôn zamišljenog kao prozor u bogati svijet istarskih narodnih priča, ali i kao pokušaj ponovnog oživljavanja usmenog pripovijedanja na čakavskom narječju: “Priče ne moraju biti bajke, to mogu biti i neka svjedočanstva. Razmišljam da moj budući projekt unutar ovog budu svjedočanstva ljudi koji su preživjeli logore u Drugom svjetskom ratu.”
Bančić veli da za razliku od gledanja filma ili kazališne predstave, pripovjedanje poput čitanja knjige čovjeku daje njegovu vlastitu sliku pa tako tvrdi da kada pripovjeda pred trideset ljudi, ta priča ima trideset imaginacija. I sam potomak lokalnog pripovjedača tvrdi da smo svi, a profesionalaci pripovjedači su oni ljudi koji žele svjesno prenositi priču dalje, oni su nastavljači tradicije kada su ljudi pripovjedali povijesti svoga naroda, mitove, kako je ovaj svijet nastao itd. Kao svoje ishodište profesionalnog pripovjedača prepričava sljedeće iskustvo: “Privuklo me je jedno gotovo mistično iskustvo u Škotskoj gdje je u dvorani s desetak sadržaja jedna pripovjedačica koja je tako privukla moju pažnju da sam ja najednom zaista bio u toj priči i svi su oko mene nestali i toliko me to zbunilo da sam se zapitao što je to i zar pripovjedanje nije namjenjeno samo djeci. Tako mi se otvorio cijeli jedan svijet, na koncu i kazalište je pripovjedanje.”
Trogodišnji umjetnički projekt Andreje Kulunčić o ženskoj memoriji traumatične prošlosti političkog logora na Golom otoku predstavljen je izložbom Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka. Izložbu su kurirale Irena Bekić, čiji uvod u vođenju izložbom slušamo prilogu u ovom Prostoru, i Anca Verona Mihulet, dok su suradnice na projektu psihoterapeutkinja Dubravka Stijačić i feministička antropologinja Renata Jambrešić Kirin koja za Prostor govori na koncu priloga o izložbi.
Podrobnim postupkom, svojevrsna je javna kampanja cijelokupnog projekta nastavljena i u Muzeju, u kojem se za trajanja same izložbe stvarala subverzivna komemoracijska forma antispomenika, odnosno provodila se akcija 850 žena za 850 žena kroz koju su posjetitelji modeliranjem u glini i ispisivanjem imena i prezimena 850 poznatih imena interniranih žena na Golom otoku i Svetom Grguru na crvene trake kojima je Rijeka tek prva znana izložbena stanica. Projektom autorica reagira na činjenicu da su u dominantnom povijesnom narativu o političkom logoru Goli otok, kao i u javnom govoru o njemu, u potpunosti potisnute specifičnosti ženskog iskustva traume, pa čak i postojanje ženskog logora u kojemu je od 1950. do 1956. boravilo više od 850 žena osuđenih zbog povezivanja s Informbiroom.
Antropologinja Renata Jambrešić Kirin primjećuje da je nemali broj zatvorenica ovih dvaju otoka bio visoko obrazovan pa i sudionica NOB-a koje tek nekoliko godina prije rezolucije Informbiroa dobivaju pravo glasa koji potom kao zarobljenice ubrzo gube. Razlog osuđivanja na kaznu na Golom otoku nerijetko je bio srodstvo s optuženikom, ali i još bizarniji razlozi poput profesionalne zavisti ili nepovjerenja u logoraše fašističkih logora. Jambrešić Kirin povijesno-društveni kontekst logora i posebice žena u logorima, kao i feminizirani pojam izdaje, uz koji se veže nedosljednost, potkupljivost i kolaboracija, zaključuje parafrazirajući riječi Prima Levija: “Nemamo modernog logora bez te velike sive zone gdje se rastaču moralne kategorije dobra i zla, ispravnih i krivih poteza, jer je logor kao takav mjesto na kojem se želi uništiti ono najvrijednije u svakom čovjeku, njegov integritet, vjeronazor i sustav vrijednosti.”
Pripremila: Nevena Trgovčić
Naslovna slika: Andreja Kulunčić “Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete”, crtež, kreda na pak papiru, 2020.