Ovaj mi je naslov nejasan: Mirovni odgovori, zašto ‘mirovni’? Da li zato što se spominje da smo u ratu s virusom ? Ili se mirovnjaci guraju gdje treba i ne treba ? Kakva je veza s mirom, mirovnim i ovom pandemijom ? Puno pitanja.
To jest dobar početak, prepoznati da ulazimo u nešto nejasno i početi postavljati pitanja. Mirovni rad, štogod on značio, izuzetno je nedefinirano područje, puno nejasnoća iako ne manjka niti definicija iako je korist od njih upitna. Ta maglovitost, sfumato rekli bismo, rastezljivost, neodređenost, gdje počinje a gdje završava, o čemu govori, kako govori bit će temelj naših promišljanja idućih dana. No ona je samo naizgled takva, mutna i zbunjujuća u manjku svojih točnih odgovora. Mirovni rad, kao što uvijek biva kod stvari koje se mijenjaju s točkom gledišta, koje su stoga relativne – u prijevodu: ovise odakle na njih gledamo, s kojim iskustvom, predrasudama, dakle, mirovni rad ima svoje čvrste točke, svoje apsolute. To su vrijednosti, pa govorimo o vrijednostima nenasilja, univerzalnih ljudskih prava, prevencije i smanjivanja svakog oblika nasilja, izgradnje stabilnog održivog mira koji uključuje sigurnost za sve, zadovoljavanje osnovnih ali i onih viših potreba svima, blagostanje – koje nije na štetu drugoga.
Zadnjih godina i u mirovnom radu sazrijeva da se ne odnosi samo na ljude već na sva živa bića pa tako i na planet Zemlju u cjelini. Ima smisla govoriti da uključuje i više od našega planeta no za sada se zadržavamo tu, na našoj Gei. Da, mirovni rad – a trebat će mu i novo ime, poštuje život u svim njegovim oblicima, zagovara suživot svih živih bića, brine o tom životu kao i o planeti samoj. Prevedeno, svakodnevnim rječnikom, svaka zelena ili politika zaštite okoliša, svaka borba za prava životinja, sve na sprečavanju zagađenja u bilo kojem obliku, danas je mirovni rad.
Kakve to veze ima s ovom pandemijom koronavirusa koja nas trese manje od mjesec dana?
Ovo pitanje neka nam ostane lajtmotiv, moto naših promišljanja a nadamo se i razgovora, komunikacije.
Na koje sve načine ova drastična promjena naših života, kakve smo vodili do nedavno, utiče na pitanja pravde, nasilja, ljudskih prava. Običnim rječnikom govoreći, koje se to promjene oko nas i u nama već dešavaju? U kojem nas smjeru vode ? Kako prepoznavati koji od tih smjerova nose dobro za sve nas a koji su opasni?
To su neke od tema pred nama. Ovaj čas, ovi dani, tjedni a uskoro mjeseci, mnogima od nas donose neizvjesnost, strah, nervozu. Kao ljudi smo uznemireni, napadnuti smo, bar tako mi to vidimo, od malog virusa, na granici živog i neživog. Ugroženi smo. Istovremeno svjedočimo da taj virus nije tako ubojit pa nas to istovremeno i smiruje i još više uznemiruje. Da nije neka zavjera u pitanju?
Dok smo mi kao ljudi prepuni pitanja, zebnje i brige, planeta se oporavlja. Količine našeg svakominutnog zagađenja zraka, voda i tla su drastično smanjene, baš zato jer su na udaru ponajviše industrijski razvijene zemlje, bogati dio svijeta. Dihotomija je kojoj ne pridajemo važnost, osim u pokušajima humora poput: Ljudi su virus na Zemlji. Zemlja se čisti od nas.
Ovih su tjedana prizemljeni mnogi avioni, više od polovice svjetske flote, satelitske snimke su nam javile da je nestalo zagađenja nad dijelovima Kine, u kanalima Venecije se vide ribe. Na odličnoj emisiji Hrvatskog radija Andromeda slušam kako se i frekvencija same planete promijenila, to se rijetko dešava, poput smirenja koje se bilježi na sam Božić kada se, bar onaj kršćanski dio svijeta pritaji, okupi u svojim domovima, bude s najbližima.
Što nam donosi ova pandemija? Dobro ili loše? Odgovori su u nama samima. Na iznenađenje, otkrivamo, na njih može svatko od nas uticati vidljivo. Važnost osobe, pojedinke, jednog čovjeka, možda je i prva lekcija iz ove poduke koju zovemo pandemija Covida 19.
Goran Božičević
Foto: Christian WiedigerMiramida/Mirovne odgovore na pandemiju slušajte svakog dana na Radio Rojcu u 9 i 16 sati.