Gošća današnje “Čajanke sa Anitom Buhin” bila je Chiara Bonfiglioli koja živi u gradu Cork u Irskoj. Kako procjenjuje, najveći dio građana pridržava se propisanih mjera za vrijeme izvanrednog stanja.
“Zbog privatizacije zdravstvenog sektora, ljudi su bili svjesni da zdravstveni sistem neće dugo izdržati ako je puno ljudi bolesno, pa su se zato dosta rano počeli pridržavati socijalne distance.”
Smatra da je privatizacija javnog sektora veliki problem i u drugim državama, posebice u Italiji i SAD-u.
“U SAD-u je grozno jer mnogi nemaju zdravstveno osiguranje, pa neće ići u bolnicu čak i kad osjećaju simptome. U Irskoj su također puno rezali za vrijeme krize 2008. godine i nakon toga više nisu financirali zdravstvo dovoljno. Danas ima situacija u kojima ljudi čekaju u hitnoj po par dana na pregled.”
Kako je mnogo ljudi uslijed pandemije izgubilo poslove Vlada je pokušala pronaći rješenje u vidu financijske pomoći.
“Zaposleni, samozaposleni, studenti i radnici koji rade part-time mogu aplicirati za emergency plaće ako su izgubili prihode zbog COVID-19. To funkcionira dosta dobro, dobije se 350 eura tjedno od Vlade i mislim da se pomoć može primati do šest tjedana.”
Jedan od najvećih irskih praznika, St. Patrick’s Day, nije proslavljen na standardan način.
“Sve parade su otkazane jer su to prevelika okupljanja. Mislim da je to dobra odluka. Sigurno je ljudima dosadno, ali Irci su dosta vezani za obitelj. Prihvatili su parolu da moraš čuvati druge, posebno starije, zato su dosta disciplinirani.”
Kako je Chiara inače iz Italije, kaže da joj izuzetno teško pada tamošnja situacija.
“Vrlo je teško što ne znam kad ću vidjeti svoju obitelj iz Italije. Skoro godinu dana nisam bila doma jer sam bila trudna, ali svima je sad teško. Mi smo relativno privilegirani da smo svi zdravi i da možemo raditi od doma.”
Profesionalno se bavi pitanjima položaja žena i radnica, te primjećuje da se o mnogim temama danas ne govori u medijima.
“Medicinske sestre nemaju dovoljno opreme i nisu dovoljno zaštićene. U Lombardiji nisu zatvarali produktivni sektor, zanemarili su tu opasnost jer je kapitalizam bio važniji. Ima puno firmi koje nisu zatvorene.. Po medijima se ne vide fotografije krcatih metroa u kojima se ne poštuje udaljenost.”
Trenutnu situaciju možemo iskoristiti kako bismo osvijestili društveni značaj ljudi koji i za vrijeme pandemije moraju raditi.
“Nadam se da će nešto dobro izaći iz ove situacije, da će svi ti ljudi koji omogućavaju drugima da budu doma biti prepoznati i da više neće biti potplaćeni, te da će zdravstveni sektor biti više financiran”, zaključuje naša sugovornica.
Pripremila: Marija Stojadinović