MIRAMIDA #12 Opet o mirovnim odgovorima

Radio Rojc

Objavljeno 20.04.2020. pod Podcast

Tko je slušao ove naše Mirovne odgovore na Radio Rojcu zadnjih desetak dana, mogao je primijetiti da oni baš i nisu ono što im naslov kaže. Čini mi se da ne odgovaraju pandemiji, suprotstavljanjem, izbjegavanjem ili možda slaganjem s njom. Ova cijela situacija je kao neki procjep, pukotina koja nam omogućava neke uvide. Ti uvidi su stalno oko nas, ali sada, zbog pandemije, su vidljiviji, izraženiji.

Prvo da nešto raščistimo, ova situacija, koliko god nam omogućavala da se usporimo, promijenimo, manje zagađujemo okoliš, ona nije dobra po sebi, nije dobra mnogima, loša je. Ne kretati se, ne moći raditi, morati raditi u lošim uvjetima, biti zatvoren u malom stanu, ne moći dobiti prikladnu zdravstvenu njegu, ne moći vidjeti bliske nam osobe, samo je početak nabrajanja onoga lošega. Mnogo lošije stvari možemo vidjeti na TV, internetu, novinama, ljudi se razbolijevaju, pate, umiru. U nekim zemljama stvari izmiču kontroli, američki predsjednik u svojim twitter objavama poziva građane na neposluh oko restriktivnih mjera u svojim saveznim državama, ljudi s automatskim puškama su na ulicama. Ne znamo još, nemamo niti približnu ideju kako će se sve razvijati. Veliki je strah kako će se siromašne zemlje Afrike, sa slabom zdravstvenom infrastrukturom oduprijeti, strah od ekonomskih posljedica prisutan je i u nas, zemlja smo s velikim udjelom prihoda od turista te doznaka od naših gastarbajtera izvana, oboje će presušiti značajno.

Mirovni odgovori su možda ipak dobar naslov jer kod svakog mirovnog rada gledamo na prilike a ne toliko na probleme. Oni su u mirovnom radu početak, temelj, zadani su, zbog problema, ponekad i stvarno ogromnih, moramo mirovno djelovati. To je poput pogleda prema Suncu dok stojite na nekom mračnom mjestu, masovnoj grobnici, bivšem logoru, ili možda usred bolnice koja gubi bitku s koronavirusom jer sve nedostaje: informacije, maske, rukavice, respiratori, zamjenski liječnici, jasne procedure, iskustva.
Bilo je tako svega koji tjedan prije u bliskim nam sjevernim dijelovima Italije.

Mirovni odgovori su traženje izlaska iz mračne špilje kada lavina zatrpa ulaz, izlazak iz tunela poput onoga u filmu „Lepa Sela Lepo Gore“. Oni skoro uvijek zvuče neprimjereno jer naivno, blesavo jer u mraku pale svijeću, bogohulno jer im je pomoći čovjeku druge vjere u nevolji uvijek preče od nametnutih rituala svoje vjere. Mirovni su odgovori glupi jer ne razumiju složenost makro, geo i tko zna kojih politika, umjesto toga kažu da je važno sjesti pred kordon specijalne policije i pjevati pjesmu koja slavi ljubav i život.
Ovo su dani kada mnogo ljudi pati, milijuni, stotine milijuna. Možda vas je zatekla ova tvrdnja, no otprilike toliko ljudi ovaj čas živi u neizvjesnosti i ne zna kako prehraniti svoju obitelj. Naravno da uvijek možemo reći da je ionako mnogo gladnih, puno više od spomenutog broja, no to je gorak, ciničan odgovor a nije mirovni.

Lako se izgubiti u velikim potezima, svjetskim politikama, komentarima događaja iz prošlosti, sve to nema veze s mirovnim odgovorima.

Mir počinje sa mnom. Izreka je to koja će se mnogima učiniti beznadežno naivna. Ona to i jeste, no samo mali broj ljudi će u tome prepoznati njenu vrhunsku mudrost , vrijednost. Bez naivnosti nema mirovnih odgovora, nema nikakve promjene prema boljem, manje nasilnom a više pravednom životu.

Svaki puta kada vam netko kaže da ste naivna osoba, poklonite se i zahvalite, teško je dobiti veći kompliment, pogotovo kada se sugovornik postavlja u nadmoćan položaj prema vama ili je ljut, gnjevan.
Naivni su bili svi oni medicinski tehničari u Italiji koji su sami printali na 3D printerima ventile za respiratore, jer nije bilo zamjenskih. Naivni su bili svi oni alpinisti koji su ovih dana sami, volonterski srušili stotine napuklih dimnjaka u centru Zagreba i spasili od financijskog kraha isti takav broj obitelji.

Naivni su svi oni koji vjeruju da se može – usprkos pametnoj, educiranoj, iskusnoj, zreloj masi istomišljenika koja uglas kliče: „Ne može. Nemojte ni pokušavati.“

Taj, upravo taj trenutak najbolji je za krenuti naprijed, u nepoznato, prema svjetlu a protiv mraka.

Ka željenom odgovoru. Mirovnom.

RSS 2.0 | trackback