Nazire se kraj, no nije nam baš jasno čega, kada, niti kako će izgledati. Krajevi su obično i počeci tako da i tu ima dileme, kakav početak ako baš i ne znamo o kakvom kraju govorimo.
Kraj prve faze, mogao bi biti dobar odgovor, ulazimo u drugu, još im nismo dali ime, ima vremena, ono što je najvažnije nije nam se još otkrilo – po čemu ćemo pamtiti ovaj period zadnjih mjesec dana i nešto više: po dobru ili zlu?
Kako tko, Pitijski je odgovor, naziru se obrisi nekih evaluacija, svođenje računa, uglavnom kako nam kažu, gubitaka. Ljudski su gubici ono što nas nije jako udarilo iako je uvijek osjetljivo govoriti o broju žrtava u kategorijama malo ili puno. Za bližnje preminulih, ta se smrt računa, druge ih ovaj čas ne zanimaju. No nije jako krivo reći da nas nije pogodio val ili valovi smrti poput onoga u bliskom susjedstvu, na sjeveru Italije.
Što nije nikakva garancija i da neće. Ružna je to tvrdnja znam, zloguka, no nije mi namjera plašiti. Takozvana „probijanja“ se dešavaju, čitam o raznim mjestima u Svijetu, od Singapura, Britanije, SAD-a, kako se bilježe mnogi, nagli slučajevi smrti od koronavirusa. Mali je, nije naročito opasan spremni smo podcjenjivački reći, no jako je zarazan, ne trebu mu puno da zavije u crno niz ljudi koji su ga prenosili jedan drugome.
Nisam namjeravao posebno upozoravati da držimo distancu, no činim to. Podcjenjivanje je majka mnogih neuspjeha, tragedija. Prerano radovanje loš je običaj, pokažimo da smo svladali osnove, ne slavi se pobjeda na poluvremenu, pogotovo ne kada imamo samo dojam da rezultat nije loš. Dojam i neke brojke, no nedostaju nam mnoge brojke koje bi rado imali a nemamo.
Koliko je stvarno zaraženih među zdravom populacijom, onima koji nemaju simptoma? Koliko smo sigurni u imunitet nakon preboljelog Covida 19? Što će biti ljeti a još važnije što će biti na jesen?
Mnogo je pitanja, važnih, neka još nismo ni počeli postavljati. Daleko smo od kraja utakmice a kada i dođe iduće godine ili neke druge, shvatit ćemo da je to jedna od onih liga koje traju milenijima, a utakmice se zakazuju nenadano kao i pravila igre.
Predah je na domaku, može se putovati unutar Županije, trenutno situacija nije zabrinjavajuća, pod kontrolom je. Predah, valja iskoristiti, svakako.
Naći mjeru u opuštanju i popuštanju mjera, to će biti pravi izazov. Zaslužili smo ako ne pravu stanku onda makar time out. Uživajmo u malim stvarima.
I ne zaboravimo kućno nasilje koje ovih dana izlazi iz zatvorenih obitelji.
To nije problem, to je veliko zlo, rak koji izjeda društvo.
Goran Božičević