U drugoj emisiji Ušlagiraj se! nastavili smo s Opatijskim festivalom šezdesetih godina. Razgovaramo između ostalog o kvaliteti i tonu festivalske glazbe, banalnim tekstovima, zastupljenosti jugoslavenskih naroda i narodnosti, stvaranju prvih popularnih ličnosti i naravno, Miši Kovaču.
Ušlagiraj se! slušajte svakog četvrtka od 19 do 20 sati.
Autorica: Anita Buhin
Iz medija:
POLITIKA (1961.): Rezultat ovogodišnje Opatije je – bez iznenađenja, jer od Opatije uvijek očekujemo mnogo, i zato nas nije lako iznenaditi. Ali, iako se dogodilo ono što smo u krajnoj mjeri i očekivali, ipak ne smijemo zaboraviti, kakvu je ogromnu ulogu u našem muzičkom životu odigrao, i još ima, ovaj festival zabavnih melodija. To će ilustrovati najbolje ovogodišnji izbor slušalaca i gledalaca Jugoslavenske radio-televizije i publike u Sali “Kvarnera” u Opatiji. Izbor “Julijane” od strane slušalaca Jugoslavenske radio-televizije mogao se očekivati, ali da će suptilna lirska balada “Jednom u gradu ko zna kom” dobiti prvu nagradu slušalaca u Opatiji i drugu slušalaca Jugoslavenske radio-televizije, mogao je očekivati samo onaj tko je veoma optimistički gledao na vaspitnu funkciju Opatijskog festivala. Znači: ukus publike se oplemenjuje, nju ne interesuju samo lake, površne i sladunjave melodije, već i one koje u umjetničkom pogledu imaju veće pretenzije”.
BORBA (1962.): Nitko ne pokušava da tvrdi da na jednom festivalu zabavnih melodija ne smije biti i tužnih i sentimentalnih kompozicija. Takvi su ugođaji u svakom životu neizbježni, ali je neshvatljivo da na jednom festivalu budu u tako veliko broju zastupljena djela koja nisu zabavna, ni vedra, ni laka, već dosadna, pseudoseriozna, pesimistična, defestistična i kavanski razočarana… Od 256 pristiglih radova žiri je odabrao osamnaest skladbi, od kojih su sedam po karakteru razočarane i tužne, šest sentimentalno-sumorne, dvije poluvesele ili polutužne, svega dvije bez ljubavnog teksta i jedna pokušaj parodije (ali ipak s obaveznim završetkom: ‘Prestat će i ljubav moje Ane’).
RITAM (1962.): Na konkursu JRT za festival „Opatija 62“ bilo je takvih kompozicija koje bi i Marija Terezija proglasila staromodnim. A tekstovi? Čuli ste izabrane: oni su i najvredniji. A zaista je najvredniji u lakom žanru bio toliko žigosani „Fića“ Nikole Drenovca, koji je u prvobitnoj verziji imao čak i stihove: „Često me pita moja draga: koliko imaš konjskih snaga?“ Ili: „I nije važno, majke mi, nije da li sam mlad ili sam mator, važno da radi karburator.“ Može li netko da zamisli kako je izgledalo sve ono ostalo? Ona mećava neukusa, banalnosti, neduhovitosti i lažne poezije!
RITAM (1963.): Postoji jedna posredna i jedna neposredna krivica za sve promašaje ovogodišnjeg Opatijskog festivala. Posredna je ona famozna „klima“ u našoj zabavnoj muzici, koja već godinama pravi nesporazume u pitanju šta je, a šta nije zabavno. A neposredna i glavna krivica nesumnjivo je izborni žiri ovog festivala, koji i pored urednika, dvojice kompozitora, dvojice dirigenata, čak i dvojice književnika, uspeva da odabere 20 kompozicija, uglavnom slabih, sa bezumnim tekstovima, punim onog ležernog, bolesnog štimunga, bez kojeg se više zabavna muzika ne može ni zamisliti.
„Svetske klase u Opatiji“, Ritam, 1 November 1964 (51)
Slušali smo:
01 Lola Novaković: Jednom u gradu ko zna kom
02 Dušan Jakšić: Julijana
03 Zoran Georgiev: Eden baknež
04 4M: Ljubav i motor
05 Senka Veletanlić: Oprosti volim te
06 Tereza Kesovija: Stani
07 Dušan Jakšić: Otišla si s lastama
08 Lado Leskovar: Potraži me u predgrađu
09 Dragan Stojnić: Zašto dolaziš samo s kišom
10 Mišo Kovač: Sve što meni život pruža