Kad su učenici Tehničke škole Pula u proljeće posvetili drugu epizodu svog podcasta Tehnoval vojnom roku, obvezno vojno osposobljavanje tek se vraćalo nakon 18 godina. Postavili su pitanje koje se tada činilo sporednim: znaju li mladi da imaju pravo na prigovor savjesti i mogu li ga uopće iskoristiti? Pola godine kasnije, brojke daju odgovor.
Svaki trideseti
Prema podacima Ministarstva obrane koje je objavio tjednik Novosti, prigovor savjesti uložilo je tek 3,3 posto vojnih obveznika iz prva dva naraštaja ročnika, pozvanih u ožujku i svibnju, a među pozvanima u kolovozu samo 1,3 posto. Oružje je, drugim riječima, odbio otprilike svaki trideseti, odnosno svaki osamdeseti mladić. U istom je razdoblju vojni rok odslužilo ili ga još služi oko 2.700 osoba.
Novosti povezuju taj podatak s materijalnim uvjetima. Vojna obuka traje dva mjeseca uz naknadu od oko 1.100 eura neto mjesečno, pokrivene troškove i prednost pri zapošljavanju u državnim i lokalnim tijelima. Civilna služba traje mjesec ili dva dulje, ovisno o tome služi li se u civilnoj zaštiti MUP-a ili u lokalnoj samoupravi, a naknada je 760 do 930 eura mjesečno manja. Prednost pri zapošljavanju civilnim ročnicima nije zajamčena.
Saborski zastupnik Možemo! Marin Živković, čija je stranka uz dio oporbe zatražila ocjenu ustavnosti novog Zakona o obrani, za Novosti kaže da nema smislenog izbora između četiri mjeseca rada za oko euro po satu i dva mjeseca uz 1.100 eura i pokrivene troškove. Odluku o odlasku u vojsku, smatra, zapravo donose roditelji koji bi civilnog ročnika morali uzdržavati. Upozorava i na raskorak: u ranijoj anketi MORH-a nešto više od 60 posto mladića izrazilo je spremnost za vojni rok, a na kraju 97 posto nije uložilo prigovor. Razliku od preko 30 posto pripisuje upravo materijalnim uvjetima.
Postoji i proceduralna razlika. Za razliku od priziva savjesti u medicini, mladić koji odbija vojsku mora svoje vjerske ili moralne razloge učiniti uvjerljivima, a o zahtjevu odlučuje MUP na prijedlog povjerenstva za civilnu službu. Na pitanja Novosti o broju odobrenih i odbijenih zahtjeva te o članovima povjerenstva iz MUP-a nisu odgovorili. Sudovi su u međuvremenu izrekli i prve kazne mladićima koji se nisu odazvali na liječničke preglede.
Što misle mladi
Anketa koju su učenici Tehničke škole proveli za Tehnoval pokazala je isto što i šira istraživanja. Većina vršnjaka podržava vojni rok, najčešće zbog discipline i odgovornosti, što odgovara podatku da ga podržava 44,6 posto maturanata i da vojska među njima uživa visoko povjerenje. Skeptičniji su bili profesori, od kojih su mnogi sami služili vojsku; spominjali su trošak, prekratku obuku i profesionalnu vojsku kao bolje rješenje.
Ono što je emisiju izdvojilo jest dio o kojem se najmanje govori. Na temelju priručnika „Budućnost bez roka“ Mreže mladih Hrvatske i Centra za mirovne studije učenici su objasnili ustavnu osnovu prigovora savjesti, postupak, rokove i dokumente te gdje potražiti pravnu pomoć. Uz glasove s riječke tribine „Pravo na izbor“ donijeli su i usporednu anketu sa srednjoškolcima iz Kamnika.
Usporedba sa susjedstvom ima smisla. U Njemačkoj, gdje se od siječnja svim 18-godišnjacima šalju upitnici o spremnosti za službu, a vlada najavljuje povratak obvezne regrutacije ako se ne javi dovoljno dobrovoljaca, deseci tisuća učenika u stotinjak gradova u više su navrata štrajkali. U Hrvatskoj je otpor ostao na jednom prosvjedu na zagrebačkom Trgu bana Jelačića u rujnu 2025.
MORH vojni rok promovira sloganom „Tvoj izbor“. No da bi izbor bio stvaran, mladi prvo moraju znati da imaju pravo na prigovor savjesti, a to je upravo ono što su pulski srednjoškolci objasnili u svojoj emisiji. Drugo, alternativa mora biti dostupna svima. Kad civilna služba traje dulje i plaća se nekoliko puta manje, izbor imaju uglavnom oni čije obitelji to mogu financirati.
Zašto mladi trebaju vlastite medije
Tema vojnog roka dobar je primjer zašto je projekt nastao. O zakonu koji se izravno tiče osamnaestogodišnjaka javno su govorili ministri, zastupnici, stručnjaci i udruge. Sami mladi u toj su raspravi uglavnom bili predmet reklamnih kampanja, a ne sugovornici. Informacije o prigovoru savjesti nalaze se u priručnicima udruga, ipak do većine onih kojima su na namijenjene nisu stigle.
Tehnoval je nastojao popuniti tu prazninu. Učenici su samostalno odabrali temu, istražili zakonski okvir, pripremili pitanja, razgovarali s vršnjacima i profesorima te postupak ostvarivanja prava na prigovor savjesti objasnili razumljivo i pristupačno. Informacija koju mladi dobivaju od vršnjaka ima drukčiju vjerodostojnost od one koja dolazi iz institucija ili promotivnih kampanja, a mladi autori često otvaraju pitanja koja izostaju iz uobičajenog medijskog izvještavanja.
Upravo je to bila ideja projekta Razvoj mikromedija za mlade: dati mladima znanje i alate da sami stvaraju medijske sadržaje o temama koje ih se tiču, od škole i obrazovanja do posla, prava i budućnosti. U vremenu u kojem većina mladih informacije dobiva preko društvenih mreža, algoritama i sve češće umjetne inteligencije, vještina da provjeriš informaciju, razlikuješ činjenicu od propagande i sam progovoriš u javnosti nije dodatak obrazovanju, nego uvjet sudjelovanja u demokratskom društvu.
Zato projekt nije završio samo emisijama. Savez udruga Rojca i Mladinski center Kotlovnica iz Kamnika, zajedno s Tehničkom školom Pula i Gimnazijom in srednjom šolom Rudolfa Maistra Kamnik, izradili su priručnik Mikromedia Guidebook o novinarstvu, provjeri informacija, etici, dezinformacijama, umjetnoj inteligenciji, autorskim pravima i privatnosti te zbirku od 21 obrazovnog videa o snimanju, svjetlu i montaži. Materijali su besplatni i namijenjeni školama, udrugama i svima koji rade s mladima i žele pokrenuti vlastiti mikromedij.
Rezultat su dva nova medija mladih, Tehnoval u Puli i Radio Rudi u Kamniku, osam pilot-emisija te 12 mladih i šest mentora koji sada znaju kako se medij gradi od ideje do objave. Epizoda o vojnom roku pokazuje da takvi mediji ne služe samo vježbi: mogu otvoriti temu koja je u javnosti ostala bez glasa onih kojih se najviše tiče.