Influenceri su konačno stigli u svaki hrvatski dom. Tko su oni, jesu li moderni trgovački putnici ? Pogledajmo stranicu marketing.hr : „Influencer je osoba koja ima utjecaj na druge ljude i time može djelovati na njihova stajališta i viđenja raznih stvari. S marketinškog je stajališta važno reći da influenceri imaju moć utjecati na odluke drugih kupaca tj. na ljude koji ih prate.“
Uticanje na druge ljude i povećanje prodaje, ukratko, otprilike. Ne nužno povezano, influencer može uticati na svijest o zaštiti okoliša, može se i zapitati zašto je toliko maloljetnih Palestinaca u izraelskim zatvorima – usput, zadnji podatak je za mjesec lipanj i broj je 151. Evo sada sam i ja influencer jer koristim priliku da ukažem na jedan od težih problema današnjeg svijeta. Ipak, ovih dana su se koplja prelomila oko banalnijeg uticanja, recimo preciznije – reklamiranja. Jedna je mlada osoba ne baš spretno iskomunicirala svoju ponudu sa jednim uglednim istarskim restoranom. Odjednom, svi pričamo o tom i nije to loše. Kako pričamo, druga je stvar, opet je debata nokautirala dijalog, tko je s kim pomeo pod. Mnogo je rečeno, no malo oko etičnosti samog načina reklamiranja.
Govorimo u terminima uticaja, broja sljedbenika, kvalitete pripreme, o pomoćnicima, vanjskim suradnicima, o novoj profesiji, ugovorima, preporukama, o ima li ili nema kruha bez motike. Što točno ta narodna mudrost danas kaže?
Ključno je pitanja znaš li što reklamiraš i kako to povezuješ s ljudima koji te prate na društvenim mrežama. Odgovornost nam je opet u fokusu, njen nedostatak točnije. Povećanje prodaje – čega? Neke kozmetike, recimo. Ok, što znaš o toj kozmetici, ti koji ćeš poslati poruku polovici milijuna svojih sljedbenika da je ona dovoljno dobra da ju ti koristiš. To je savjet, zeleno svjetlo, sugestija, dosta jaka, nije za podcijeniti. Znaš li išta o kancerogenim tvarima u kremi koju reklamiraš, tko točno garantira da ih nema. Znaš li išta o uvjetima rada ljudi koji ju proizvode, o otkupnim cijenama, o paljenju prašuma kako bi se zasadila komercijalnija kultura npr palminog ulja. Koje je tvoje mišljenje o strukturi cijene, o vlasnicima, o etičnosti i društvenoj odgovornosti proizvođača? Netko će reći, to je samo prodaja, svi znaju da se u prodaji ne govori baš sve, pogotovo ne ono što ju može omesti. Nije samo prodaja, samo ime kaže – to je uticanje na ponašanje drugih ljudi. Potencijalno poštenije od prodaje jer ne hvalimo proizvod ili uslugu, ne izravno, no potencijalno pokvarenije jer preporučujemo nešto a ne stojimo svojim integritetom iza toga, već zato da bismo zaradili. Utoliko je razlika kada Matanić ili grupa Bang Bang nešto promoviraju, oni ulažu, odvajaju i naplaćuju dio sebe, svoje teško izgrađene osobnosti, talenta, znanja, truda, svoje vrijednosti koja nije kvantificirana, koja postoji neovisno o broju gledatelja ili slušatelja.
Navikavaju nas da je novac, korporativni svijet danas zainteresiran za pitanje: Koliko te ljudi prati na društvenim mrežama a ne za pitanje: Tko si ti, za što se zalažeš, kako doprinosiš životu na ovoj planeti? Prihvaćanjem da igramo po tim pravilima, u svijetu gdje se računa samo odgovornost prema zaradi, prema dioničarima, nismo amnestirani od odgovornosti. O ne. Imati sa dvadeset godina pola milijuna sljedbenika prije svega je velika odgovornost. Ona može biti i dar, prilika. No ako ne shvaćaš tu odgovornost, onda radiš nešto potencijalno opasno. Problem je što ti zapravo ne postojiš, postoji samo broj ljudi iza tebe i tvoja uloga da utičeš na njih. Ne zvuči baš dobro, gdje se pogubila osoba, tko to može izdržati? Kakav tip osobe to može izdržati?
Influenceri su nam stigli, pitanje je za koga rade: za profit ili za ljude?
Goran Božičević
Photo by Mateus Campos Felipe on Unsplash