à la carte: Umberto Capurro iz crvene zone, Bologna
U potrazi za novim horizontima u šetnji do supermarketa svi smo osjetili potrebu biti hiperproduktivni, uspješni kao tibetanski redovnici, da bi zatim naglo odustali od svih paraolimpijskih-sportskih izgovora. U svakodnevnom životu ogoljenom do kostiju, dovršavajući knjige s tisuću stranica, proždirući kvasac, odzračujući bolest nevjerojatnim frizurama… sve to služi da se pokuša dati smisao ovom suspendiranom trenutku.
Socijalne nejednakosti koje isključuju posljednje iz učenja na daljinu, sada su još evidentnije. Dan oslobođenja u Italiji, 25. travnja, slavimo u tišini u napuštenom gradu pitajući se nije li paradoksalno to što smo zatvoreni. Što je sloboda i kako ju slaviti kada si zatočen?
Claudia Capurro
Claudia Capurro je nova volonterka Saveza udruga Rojca, porijeklom iz Napulja. Proteklih godina živjela je i volontirala u mnogim gradovima u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, a u Pulu je došla kako bi oplemenila i zajednicu i sebe. Bavi se marketingom, a Rojcu želi ispričati priče kreativnih ljudi koje će, nada se, upoznati u velikom broju.
—————————————————————————————————————
à la carte: Umberto Capurro from the red zone, Bologna
Looking for new horizons, behind the walk to the supermarket, we have all felt the need to be hyper-productive, high-performing as Tibetan monks, for then rapidly abandon all Paralympians-sporty pretenses. In a daily life cut to the bone, finishing one-thousand pages books, gorging on yeast, venting the disease with unlikely hair cuts… all serve to try to give a meaning to this suspended moment.
The social inequalities excluding the last ones from the distance teaching are now even more evident. We celebrate the 25th of April, Liberation day in Italy in silence in the deserted city, asking ourselves isn’t it the paradox being closed. What’s freedom and how to celebrate it while being detained?
Claudia Capurro