U srijedu, prvog veljače, u Dnevnom Boravku Rojca, predstavljen je drugi roman pulskog autora Nenada Stojkovića. Vatrena vila je priča o legendi naše Mile Gojsalić, smještena u hrvatsko šesnaesto stoljeće. Roman je nastao neočekivano, nakon što je autor sebi postavio izazov pisanja u samo četiri tjedna. Izazov se isplatio, pa je tako postao dobitnikom nagrade Knez Trpimir za najbolji povijesni roman u protekloj godini. Poduhvat je to kojega ipak, kako kaže, neće ponavljati.
Stojković je po struci povjesničar, stoga ne čudi njegovo žanrovsko opredjeljenje. Koristi legende i povijesnu građu, a likove ukrašava idealima, u koje i sam vjeruje i želi prenijeti čitatelju. Inspiraciju nalazi u snazi njihovih uvjerenja i mogućnosti za svojevrsnom metamorfozom, kao što je to slučaj Nikole Zrinskoga, jednog od likova koji se pretače iz prvog u drugi naslov.
Kod Mile Gojsalić, autor je svjestan izazova pisanja ženskog lika pa tom zadatku pristupa sa poštovanjem te nastoji portretirati junakinju, iako nepoznatu, koja bi čitatelja osnažila u vlastitim borbama. Likovi, vrijeme i prostor, kod Stojkovića su namjerno kolažirani, kao slagalice. Na taj način, ta daleka i nepoznata, iako naša, povijest dobiva uzročno posljedične veze i interpersonalne odnose. Postaje pitka i pitoma.
Tračak je te misli prisutan i u kritičkom komentaru o načinu prenošenja povijesti u odgojno obrazovnom sistemu, kojeg je i sam dio. Nenad, naime, ukazuje na važnost kontekstualizacije povijesti i povijesnih likova te jasnog jezika modernog čitatelja, u svrhu razumijevanja povijesti, za koju smatra da bi kao ‘nuspojavu’ trebala imati razumijevanje i vrednovanje vlastitog života u prostoru i vremenu.
Cijeli razgovor možete poslušati na linku:
Razgovarala: Nevena Trgovčić
Fotografija: Vanda Pliško
Pripremila: Ana Predan