Za razliku od starijih generacija kojima je glazba predstavljala dio identiteta, mladi danas pokazuju više sklonosti prema glazbi koja je jezično prepoznatljiva i kao takva jednostavnija za potrošnju, pokazalo je novo istraživanje glazbenog ukusa na području Istre. Prema riječima sociologa Krešimira Krola, sve je veći jaz između onih koji uživaju u širem rasponu glazbe i smatraju se svjetskim konzumentima, od onih kojima je to previše naporno te se okreću glazbi koja je razumljivija i odražava njihovo lokalno iskustvo.
“Ono što prolazi kao nešto što je najmanje problematično jeste rock starijeg datuma, nitko danas neće otvoreno reći – Beatlesi, Stonesi, to je grozno, nemojte to slušati. To je ušlo kao legitimni dio kulturne tradicije i uvijek se nalazi pri vrhu. Na drugom mjestu je strana pop glazba (Beyonce, Adele), zatim generacijska specifičnost u smislu elektronske glazbe (Calvin Harris, David Guetta), regionalna alternativna glazba starijeg datuma (Let 3, Hladno pivo, SARS), hip hop (Kendrick Lamar). Zadnjih šest godina, mlađe generacije vide punk kao zvuk koji sa njima ne rezonira i svrstavaju ga dosta nisko. Tri najnepopularnija žanra su domaća alternativna glazba novijeg datuma (Svemirko, Valentino Bošković), zatim regionalna narodna/zabavna glazba (cajke, turbo folk, turbotronika) i domaća glazba domoljubne tematike (Thompson, Škoro)”, navodi Krolo.
Kako se već sedam godina bavi istraživanjem glazbenog ukusa, Krolo primjećuje da su nestale distinkcije koje ukazuju na razliku u resursima.
“Ako ste odrasli u okruženju gdje ima mnogo knjiga, priča se o umjetnosti, odlazi se na kulturna događanja, vaš odnos prema društvenom i kulturnom je bogatiji. Ako ste još imali i pravo obrazovanje, jako je mala vjerojatnost da će vas senzibilitet odvesti prema žanrovima koji su “za dušu”. Razlika je u kulturnim distinkcijama, a manje u ekonomskim. Gimnazijalci znatno više preferiraju punk, metal, rock u odnosu na druge grupe mladih. U prošlim istraživanjima bio je vidljiv stereotip da žene preferiraju zabavnu muziku i cajke, ovdje se ta razlika izbrisala.”
Smatra da se značaj kulture u zajednici polako raspada, i da to ni za koga nije dobra vijest.
“Ako ostanu ovakvi procesi, to nije dobra vijest ni za institucionalnu kulturu a još manje za sve udruge i organizacije koje se bave neovisnom i suvremenom produkcijom. To je dugoročno katastrofalna vijest za hrvatsko društvo, jer bez kulture kao središnjeg elementa razvoja mladih postati ćemo neka vrsta provincije i vraćamo se na razdoblja koja nisu bila pretjerano dobra i kvalitetna kada se gleda širi povijesni kontekst.”
On podsjeća da motiv za napuštanje mjesta stanovanja nije samo egzistencijalne prirode nego i nezadovoljstvo kulturnim sadržajima.
“Treba promijeniti taj odnos, treba što više humanističkog sadržaja, umjetnosti, kulture vratiti u škole i programe, surađivati sa udrugama i organizacijama, da se i učenici strukovnih škola integriraju kroz obrazovni proces, da se razvija publika na razini države. Da se kaže – To je nama dugoročna strategija, imamo mlade koji uživaju u kulturnom stvaralaštvu i jednako tako stvaraju. Tako da bi, i iz demografskih razloga, bilo dobro obratiti pažnju na to kako se odnosimo prema kulturi, posebno prema suvremenoj”, zaključuje Krolo.
Cijeli razgovor poslušajte na linku:
Pripremila Marija Stojadinović