U petak 24. ožujka otvorena je izložba “Zaziv prošlosti” u Gradskoj Galeriji Pula, zajednička izložba dva mlada istarska kipara, Rina Banka iz Rovinjskog Sela i Marka Človeka iz Pule. Izložbu je otvorio kustos Mladen Lučić koji je opisao izložbu na sljedeći način – Rino zaziva prošlost u geološkom smislu, a Človek na jedan humanistički način.
Svoje skulpture Rino započinje obradom kamena iz njegove unutrašnjosti, njegove jezgre, iz onih geoloških slojeva koji nam obično nisu poznati. Razlog tome je što ga zanima njegova prošlost, njegova slojevitost i njegova srž. Tako otkriva neke prirodne pojave i priče koje su skrivene i koje inače ne prepoznajemo. Želi nam time ukazati na tu ljepotu, no ujedno i na etički stav, upozoriti nas da se priroda treba vidjeti, njegovati i gledati, a ne uništavati. Crta suvremenosti u njegovom radu vidi se u tome što tu jezgru želi oplemeniti i izložiti u drugačijem kontekstu, a to postiže stavljanjem jezgra u željezne konstrukcije. Tako sučeljava organsko anorganskom, organske forme geometrijskim formama, a to iskazuje putem malih keramičkih ekspresivnih modulacija.
Marko govori o zanatu, krojačkom obrtu, koji mu nije stran preko njegovih predaka. Svoje skulpture radi u željezu, u visoko poliranom metalu, koji vrlo inventivno spaja s toplinom tekstila, konfrontirajući hladnoću materijala i toplinu tekstila, konfrontirajući staro s novim. Svoje tri skulpture je postavio u ambijent koji dočarava krojačku radionicu kakvu su vodili njegov djed i baka. Time stavlja jedan zaziv, jedan duh prošlosti koji nas podsjeća da se nekad drugačije živjelo, da se ljudski rad cijenio i da je to nužno nosilo jednu obiteljsku ili socijalnu toplinu. Kao što Rino govori da trebamo živjeti s prirodom, Marko govori da trebamo živjeti humano, i na tim principima graditi našu sadašnjost, a i budućnost.
Sve što je izloženo u Galeriji izrađeno je u proteklih pola godine, a sve je proizvedeno upravo na stolu koji je i dio postave. Krojačke predmete je malo po malo skupljao i otkrivao po kući, a ambijent je stvorio direktno u Galeriji. Prvo je posložio sve uratke i po njima krenuo graditi crtež. Započeo je s građevinskim tondinima, koje je savijao, vario i tako dobio crtež u prostoru, koji je poslije modelirao metalom, kovanjem, rezanjem i savijanjem. Prvi uradak je ispao statičan, drugi je zamislio u totalnom pokretu, a treći je potpuno opušten. Iako su mu kroz rad svi materijali prirasli srcu, metal mu se svidio jer njime lako može izgraditi veliku formu, te je kod ove serije radova htio dobiti taj odnos toplog i hladnog, tkanine i metala. Marko svoje pretke osjeća kao zaslužne za ovo što trenutno radi i za umjetnost kojom i on živi.
Cijelu emisiju možete poslušati na sljedećem linku:
Fotografija: FB Gradska Galerija Pula
Razgovarala: Nevena Trgovčić
Pripremila: Anja Ninić