U sklopu ovogodišnjeg izdanja Radija na ledu emitirao se okrugli stol Eksperimentalne zvučne prakse danas na kojem su govorili Leo Beslać, Alen Sinkauz, Hrvoje Pelicarić i Luka Čapeta, a razgovor je moderirao Ivan Slijepčević.
Koristeći se mišlju britanskog kazališnog redatelja i teoretičara Petera Brooka o spontanoj prirodi kazališta, razgovor je započeo povezivanjem pojave eksperimenta sa spontanošću zvuka.
“Muzika je organizirani zvuk. Za razliku od jezika, muzika je kao čin komunikacije apstraktna, jednako kao i zvuk. On nema denotatu, nije sustav označitelja, ne referira se na nešto označeno. Postoji i bez nas, dokle god postoji prostor kojim se on može širiti.” – otvorio je Beslać.
Govorilo se i o društvenim granicama zvuka kao jezika.
“Ja se trudim označiti ono što je meni zanimljivo. Kao muzičar sam u stalnom procesu rasta i propitkivanja svog odnosa do instrumenta i odnosa instrumenta do zvuka. Zvuk je svugdje oko nas, ali onda kada mi odlučimo ‘putanju’ zvuka, on postaje kompozicija jer neki agent stoji iza toga. Druga stvar je primjena – način na koji će zvuk komunicirati s ljudima. Isto je i u drugim medijima i prostorima: sve je izvedba i komunicira nešto, ako akter stoji iza toga.” – rekao je glazbenik Alen Sinkauz.
Nastavilo se u tonu seciranja publike kao receptora poruka koje se šalju zvučnim putem.
“Sadržaj se kreira ad hoc, ne znaš kako će ljudi to čitati. Izvođenje je kazalište neke vrste, a granice su nametnute. Dijalozi te vrste, gdje je zvuk halucinogen, otvaraju nove prostore.” – izjavio je Hrvoje Pelicarić.
Cijeli razgovor poslušajte na linku: