Ponovno objavljivanje kultnog albuma Resistance (1989.) u izdanju kuće Matrix Music Arhiv poslužilo je kao povod za razgovor s Dariom Seravalom, rođenim Puležanom s ljubljanskom adresom i suosnivačem legendarne Borghesije. Trideset i sedam godina nakon prvog međunarodnog izdanja, ovaj album zvuči zastrašujuće aktualno u svijetu koji se, prema riječima Seravala, ubrzano kreće prema represivnim sustavima.
Seraval se u razgovoru osvrnuo na globalne političke promjene, povlačeći izravnu paralelu između mračnog duha kasnih osamdesetih i suvremene svjetske scene.
„Mislim da je album aktualan jer se cijela scena u svijetu kreće udesno. I u Americi, i u Rusiji, i u Kini – svugdje su na vlasti represivni režimi“, upozorava Seraval, dodajući kako se i unutar Europe budi desnica koja teži osvajanju vlasti.
Kao ključni problem uočava izostanak snažne alternative s lijeve strane političkog spektra:
„Cijeli svijet se oslanja na nacionalizam, na tu ideologiju 19. stoljeća, a sada vlada i fašizam, koji je u biti pokušaj reinkarnacije te nacionalističke euforije.“
Osvrćući se na devedesete i situaciju u regiji, Seraval povlači izravnu poveznicu između nekadašnjih i sadašnjih vladajućih struktura u Srbiji, referirajući se na Borghesijin kultni singl “Discipline” u kojem su samplirali Slobodana Miloševića.
„To je ista ideološka linija. Vučić je bio Miloševićev ministar za informiranje. Mislim da Vučić neće htjeti otići s vlasti tek tako, nego će ili lažirati izbore ili na silu nešto napraviti. On nije Orban koji bi otišao tek tako“, ističe suosnivač Borghesije, primjećujući s žaljenjem da čak i suvremeni studentski protesti u susjedstvu često zadržavaju nacionalistički prizvuk.
Razgovor nije zaobišao ni slovensku političku scenu pod vodstvom Janeza Janše, kojeg Seraval otvoreno kritizira zbog autoritarnih tendencija i pritiska na sindikate te civilno društvo, nazivajući ga „zadnjim komunistom u Sloveniji“.
„On je od Tita pokupio ono najslabije što je Tito imao u sebi. Jako je diktatorski nastrojen, ima udbovske metode kako rješavati probleme. Ne rješava ih na demokratski način, nego totalno udbovski, potajno“, objašnjava Seraval, ali i podsjeća na slovensku tradiciju građanskog neposluha i predstojeći referendum protiv zakona koji omogućuje parlamentarne istrage i uvid u račune građana bez odluke suda.
Uspoređujući Janšin modus operandi s povijesnim naslijeđem bivše države, Seraval naglašava razliku između totalitarnih metoda i socijalne sigurnosti koju je Jugoslavija pružala na svom vrhuncu.
„Tito je uspio stvoriti jedan od najboljih socijalističkih sistema na svijetu, koji je najbolje funkcionirao. Napravio je puno dobrih stvari“, kaže Seraval, izražavajući oštro ogorčenje načinom na koji je kasnije provedena ekonomska tranzicija u novonastalim državama: „Išli su privatizirati samoupravne firme na taj način da su prvo napravili da propadnu, a onda su ih kupili za jeftine pare i poslije preprodali. To se masovno radilo i u Sloveniji i u Hrvatskoj – to je bila najveća pljačka.“
Na samom kraju, razgovor je poprimio intimniji ton povratkom u Pulu osamdesetih godina, u vrijeme odrastanja članova benda koji su, iako formalno vezani uz ljubljansku adresu, redom bili pulski dečki. Prisjećajući se omladinskog kluba „Marko Rešković“, alternativne scene, kultnih okupljališta i specifične dinamike grada, Seraval je zaključio s dozom sjete prema današnjem izgledu Pule:
„Nisam primijetio neku veliku razliku kad dođem, ali mi ide na živce jer nema više Korza. To mi se činila jedna tako dobra institucija.“
Zadržavajući Brechtovu misao „Nije nam još dano da ne bi ubijali“ kao opomenu i vječni podsjetnik na nepravednost globalnog poretka, reizdanje albuma Resistance ostaje nezaobilazno zvučno svjedočanstvo i taktički poziv na otpor; kako u sferama umjetnosti, tako i u svakodnevnoj borbi za pravednije društvo.
Razgovarao: Branimir Slijepčević