WEBCOME TO THE JUNGLE Politika i propaganda

Radio Rojc

Objavljeno 06.05.2020. pod Podcast

Ako mislite da je Internet dobar za demokraciju, trebate znati nekoliko stvari. Nitko ne želi poreći pozitivne koristi koje Internet i društvene mreže donose povezujući ljude diljem svijeta. Te platforme povezuju milijarde ljudi svakoga dana i omogućuju dijeljenje informacije uklanjajući vremenske i prostorne granice. Mase su dobile mogućnost izraziti mišljenje i stavove o svemu bez da moraju proći kroz tradicionalne masovne medije prošlog stoljeća.

Ipak, ovakva moć može biti korištena protiv masa kako bi se manipuliralo njihovim mislima i da se upravlja njihovim odlukama za vrijeme izbora više nego ikad prije: vidjet ćemo dva takva primjera. Unatoč tome što se politička komunikacija promijenila posljednjih stoljeća, i dalje postoje mnogobrojne sličnosti između modernoga i drevnoga. Čini se da mase i dalje vole snažne ličnosti koje viču s pozornice, kojima treba netko tko će izmisliti žrtvenog jarca koje će iznijeti na svojim plećima frustracije i probleme običnog naroda. Ponekad su to imigranti, ponekad drugi političari, ponekad je sam sistem. Uz to, žrtveni jarac može promijeniti kožu: devedesetih su imigranti s Istoka bili problem, a sada se čini da on stiže iz Afrike. U budućnosti, tko zna? Dobar političar savršeno dobro zna da priča ne drži vodu, jer svaka zemlja ima povijest imigracija i emigracija, čak i one koje sada imaju stabilnu ekonomiju. Ali važno je prokazati neprijatelja masa.

U moderno doba ne samo da ovakav tip komunikacije još uvijek postoji, nego je jači nego ikad jer su i političari dospjeli na društvene mreže. Uzet ćemo za primjer dva političara koja su izvrsno razumjela važnost Facebooka prije drugih kako bi doprli do milijuna ljudi i zauzeli važno mjesto na nacionalnoj sceni: američki predsjednik Donald Trump i vođa Sjeverne lige Matteo Salvini. Naravno, ova kratka analiza ne predstavlja osobno mišljenje: ovo su samo činjenice.

Trump je izvrstan primjer jedne Facebook strategije. Pobijedio je na izborima 2016. godine suprotno svim očekivanjima pobijedivši svoju protivnicu Hillary Clinton i time šokirao svijet. Iznenađujuća činjenica je da je Clinton potrošila 886 milijuna dolara na online kampanju, za razliku od Trumpovih „samo“ 186 milijuna. U 21. stoljeću političari koji su uložili više novca nego njihovi suparnici najčešće su pobjeđivali na izborima, ali vremena su se promijenila.

Kako bi postigao svoj cilj, Trump je angažirao Cambridge Analytica, britansku političku konzultantsku firmu koja je prikupila stotine milijuna podataka s tisućama online marketing kampanja nekoliko mjeseci prije početka izborne kampanje. Brad Pascale, voditelj Trumpove komunikacije, imao je pametnu ideju da ne vodi generalnu kampanju baziranu na klasičnim sociodemografskim podacima, nego da ide korak dalje i prouči specifične kampanje za malu publiku. Na primjer, Clinton je ignorirala saveznu državu Wisconsin, generalno smatranu državom demokrata: Trump je primijetio da tamo postoji velik udio neodlučnih ljudi i stvorio nekoliko kampanja za njih. Na taj je način izbjegao trošiti novac na televizijsku i radijsku kampanju. Naravno, koristio je on televiziju, tisak i radio, ali Internet je bio glavni razlog njegova uspjeha.

Matteo Salvini je drugi političar s europske radikalne desnice koji je odmah shvatio moć komunikacije društvenim medijima, i sada je europski političar s najvećim brojem sljedbenika na društvenim medijima: više od 4 milijuna na Facebooku i 1.2 na Twitteru.

Voditelj njegovih društvenih medija Luca Morisi proučavao je sustav komunikacije nazvan „la bestia“, zvijer. Ne koala, ne maca, već zvijer. Samo ime bi trebalo sugerirati diaboličnost tog sistema. Kao i Trump, Salvini je potrošio mnogo vremena na online kampanje i prikupljanje podataka svoje publike. Zvijer proizvodi dnevno oko 17 objava, ovisno o gorućoj tematici u nekom trenutku. Objavljuje doslovno o svemu: nuteli, tortellinima, Europskoj Uniji, Crkvi i svemu ostalom. Međutim, glavna tema Salvinijeve propagande su imigranti. Sjeverna liga je radikalno desna stranka koja je uvijek širila mržnju i rasizam protiv imigranta, promovirajući „talijanske vrijednosti“ kako bi se obranila protiv invazije. Kao što smo napomenuli ranije, ta je invazija devedesetih dolazila iz istočne Europe, a sada iz Afrike. Salvini koristi djecu i religiju kao sredstva za njegovu beskrajnu propagandu. Pritom nije sam; botovi mu koriste da kreira sadržaj koji čitamo. To su automatizirani sustavi koji kreiraju sadržaj i dijele ga na platformama više puta dnevno. Ovo onda ima posljedicu i za radio, tisak i televiziju. Komentari i tvitovi diskutiraju se uživo na televizijskim programima jer je publika najvažnije, a što je veća publika veća je reklama.

Zato, sljedeći put kada vidite političku objavu na Facebooku, zapamtite: najbolji način za borbu protiv političke propagande je ignorirati je.

Pasquale Mattu

Pasquale Mattu je novi volonter Saveza udruge Rojca, porijeklom sa Sardinije. Do sada se bavio marketingom i komunikacijama i nada se da će tijekom boravka u Puli biti u prilici da primjeni dosadašnje znanje, kao i da stekne nove vještine i poznanstva.


WEBCOME TO THE JUNGLE
Politica e propaganda

Se pensi che Internet sia una buona cosa per la democrazia, ci sono alcune cose che devi sapere. Nessuno vuole negare i benefici che il web e i social media hanno avuto connettendo persone in tutto il mondo. Queste piattaforme uniscono miliardi di persone ogni giorno e permettono di condividere informazioni abbattendo le barriere del tempo e dello spazio. Le masse hanno guadagnato la possibilità di esprimere opinioni e pensieri riguardo qualsiasi cosa senza passare attraverso i tradizionali mass media broadcasting del secolo scorso.

Tuttavia, questo potere può essere usato contro le stesse masse per manipolare i loro pensieri e indirizzare le loro scelte durante le elezioni più che mai: vedremo due esempi a riguardo più avanti.

Nonostante la comunicazione politica sia cambiata durante i secoli, ci sono ancora molti punti in comune tra il moderno e l’antico. Le masse sembrano continuare ad amare forti personalità che urlano da un palco, hanno bisogno di qualcuno che inventi un capro espiatorio che porta sulle spalle la frustrazione e i problemi delle persone comuni.

A volte è un immigrato, a volte è un altro politico, a volte è il sistema stesso a seconda dei tempi. Inoltre, anche il capro espiatorio cambia pelle: gli immigrati erano un problema quando arrivavano dall’est negli anni Novanta, adesso il problema sembra arrivare dall’Africa. In futuro, chi lo sa. Un buon politico sa perfettamente che questo non ha senso, perché ogni paese ha una storia di immigrazione ed emigrazione, anche quelli che ora hanno una economia stabile.

Nell’epoca moderna, non solo questo tipo di comunicazione va ancora avanti, ma è molto più potente che in passato, in quanto i politici sono sbarcati anche sui social media. Prenderemo come esempio due politici che hanno brillantemente capito prima di tutti l’importanza che ha Facebook nel raggiungere milioni di persone e ottenere un ruolo di rilievo nella scena nazionale e internazionale: il presidente degli Stati Uniti Donald Trump e il leader della Lega Nord Matteo Salvini. Naturalmente, questa breve analisi non intende fornire opinioni personali, ma si basa sui fatti.

Per raggiungere il suo obiettivo, Donald si è avvalso della collaborazione di Cambridge Analytica, la società di consulenza britannica che ha raccolto centinaia di milioni di dati con migliaia di campagne di marketing online diversi mesi prima dell’inizio della campagna elettorale. Brad Parscale, il capo della comunicazione di Trump, ha avuto la brillante idea di non fare campagne generali basate sui classici dati socio demografici, ma di andare più a fondo e studiare specifiche campagne per piccoli gruppi di utenti. Clinton, per esempio, ha ignorato lo stato del Wisconsin, considerato tradizionalmente come democratico: Trump notò che c’era una grande percentuale di indecisi e creò così decine di campagne per le persone del posto. In questo modo, ha evitato di sprecare soldi in campagne televisive e radiofoniche. Ha anche usato la tv, i giornali e la radio ovviamente, ma Internet è stata la vera ragione del successo.

Matteo Salvini è un politico dell’estrema destra europea che ha capito immediatamente il potere della comunicazione nei social media, tanto che ora è il politico europeo con il più alto numero di follower sui social network: più di 4 milioni su Facebook e 1.2 milioni su Twitter.

Il suo social media manager, Luca Morisi, ha studiato un sistema di comunicazione chiamato “La bestia”. Non Koala o gattino: La bestia. Il che dovrebbe darci un’idea di quanto devastante possa essere. Come Trump, Matteo ha speso una grande quantità di tempo investendo in campagne di marketing online e collezionando dati della propria audience. La bestia produce circa 17 post al giorno, post che ruotano intorno al trend topic del momento. I post riguardano letteralmente qualsiasi cosa: Nutella, Tortellini, Unione Europea, Chiesa, e molti altri. Tuttavia, il tema principale della propaganda di Salvini sono gli immigrati. La Lega Nord è un partito di estrema destra che ha sempre diffuso odio e razzismo contro gli immigrati, promuovendo non meglio precisati “valori italiani” da difendere contro l’invasione.

Come abbiamo detto, questa invasione veniva dall’Est Europa negli anni Novanta, e adesso dall’Africa. Salvini usa anche i bambini e la religione come oggetti per la sua infinita propaganda. Non è da solo in questa impresa: viene aiutato anche dai bot, dei sistemi automatizzati che creano la maggior parte dei post che leggiamo. Prendono il trend topic del momento e lo postano su Twitter o Facebook in modo continuativo. Questa ha conseguenze anche nella radio, tv e giornali. Commenti e tweet vengono commentati in diretta nei programmi televisivi, perché quello che conta è avere ascolti alti, e più alti sono gli ascolti, più gli introiti pubblicitari sono grandi.

Quindi, la prossima volta che vedete post di politici su Facebook ricordate: il miglior modo di combattere la propaganda politica è ignorarla.

Pasquale Mattu

RSS 2.0 | trackback